Pismo pape Franje mons. Javieru Echevarriji, prelatu Opusa Dei, povodom beatifikacije Alvara del Portilla.

Dragi brate,

Beatifikacija Sluge Božjega Alvara del Portilla, vjernog suradnika svetog Josemarije Escrive i njegovog prvog nasljednika na čelu Opusa Dei, trenutak je osobite radosti za sve vjernike Prelature te također za Vas, koji ste toliko dugo vremena bili svjedok njegove ljubavi prema Bogu i drugima, njegove vjernosti Crkvi i svom pozivu. I ja se želim sjediniti s Vašom radošću i zahvaliti Bogu koji obasjava lice svoje Crkve svetošću njezine djece.

Beatifikacija će se održati u Madridu, gradu u kojem je rođen i u kojem je proveo djetinjstvo i mladost. Tu je njegov život počeo zaprimati oblik u jednostavnosti obiteljskog života, preko prijateljstva i služenja drugima dok je išao u predgrađa grada kako bi brojnim ljudima u potrebi pružio ljudsku i kršćansku formaciju. I u tom se gradu dogodilo ono što mu je definitivno zapečatilo smjer života: tu je susreo svetog Josemariju Escrivu od kojeg je naučio svakoga dana sve se više zaljubljivati u Krista. To je put svetosti kojeg svaki kršćanin treba slijediti: dopustiti da nas Gospodin voli, otvoriti naša srca njegovoj ljubavi i dopustiti mu da bude onaj koji će voditi naše živote.

Volim se prisjetiti molitvice koju je Sluga Božji često ponavljao, osobito u osobnim slavljima i obljetnicama: Hvala ti; oprosti mi; pomozi mi više! Ove nas riječi približavaju stvarnosti njegova nutarnjeg života i veze s Gospodinom te također mogu pomoći i dati našem kršćanskom životu novi poticaj.

Na prvom mjestu, hvala. Ovo je trenutni, spontani odgovor duše na iskustvo Božje dobrote. Ne može biti drugačije. On je uvijek korak ispred nas. Koliko se god mi jako trudili, njegova ljubav uvijek nas pretekne, dodirne nas i brine za nas; On nas pobijedi. Alvaro del Portillo bio je svjestan brojnih darova što mu ih je naš Gospodin darovao, i zahvaljivao je Bogu za taj izraz očinske ljubavi. ali na tome se nije zaustavio: prepoznavanje Božje ljubavi u njemu je probudilo želju da ga slijedi većim obvezivanjem i velikodušno, te da živi život poniznog služenja drugima. Osobito je izvanredna bila njegova ljubav prema Crkvi, Kristovoj zaručnici, kojoj je služio ne gledajući osobne interese, pozdravljajući svakoga i uvijek u drugima tražeći ono što je pozitivno, ono što ujedinjuje, ono što je konstruktivno. Nikada se nije žalio ni kritizirao, čak ni u osobito teškim vremenima, nego naprotiv, kako je naučio od svetog Josemarije, uvijek je odgovarao molitvom, praštanjem, razumijevanjem i istinskom ljubavlju.

Oprosti mi. Često je govorio kako se pred Bogom vidi praznih ruku, nesposoban odgovoriti na tolike milosti. Ali priznati naše siromaštvo kao ljudskih bića nije rezultat očaja već povjerljivog predanja i povjerenja u Boga koji je naš Otac. To znači otvoriti se njegovoj milosti, njegovoj ljubavi, koja može regenerirati naš život. Njegova nas ljubav ne ponižava, niti nas baca u dubine krivnje, ona nas grli, podiže nas iz naše prostracije i omogućuje nam da nastavimo naprijed odlučnije i radosno. Sluga Božji Alvaro znao je koliku imamo potrebu za Božjom milosti, i posvetio je jako puno svoje energije ohrabrujući ljude koje bi susreo da odu na Sakrament pomirenja, sakrament radosti. Koliko je važno osjetiti nježnost Božje ljubavi i otkriti da još uvijek ima vremena za voljeti!

Pomozi mi još više. Da, Gospodin nas nikada ne napušta, uvijek je na našoj strani, putuje s nama, i svakoga dana od nas očekuje novu ljubav. Njegova nas milost neće napustiti, i s njegovom pomoći možemo mu ime pronijeti po cijelome svijetu. Srce našeg novog blaženika kucalo je željom da dobru vijest donese svim srcima. I tako je putovao u brojne zemlje kako bi potaknuo projekte evangelizacije, nije se obeshrabrivao poteškoćama, nosila ga je ljubav prema Bogu i drugima. Samo onaj tko je jako uronjen u Boga može biti jako blizu ljudima. Prvi uvjet za naviještanje Krista je ljubav za ljude, jer Krist ih je sve volio prije nego što smo ih mi zavoljeli. Trebamo ostaviti svoje sebične brige i život udobnosti, i izaći ususret našoj braći i sestrama. Tamo nas naš Gospodin čeka. Ne možemo svoju vjeru čuvati za sebe: to je dar kojeg smo primili da bi ga dijelili s drugima.

Hvala ti, oprosti mi, pomozi mi! Ove riječi izražavaju povjerenje života usidrenog u Bogu. To je život onoga kojeg je dotaknula najveća Ljubav i koji totalno živi iz te ljubavi; nekoga tko, dok osjeća vlastite ljudske slabosti i ograničenja, vjeruje u Božju milost i želi da čitavo čovječanstvo, svi njegovi braća i sestre, osjete to isto.

Dragi brate, blaženi Álvaro del Portillo šalje nam vrlo jasnu poruku. Govori nam da imamo povjerenja u Boga, da nam je on brat, naš prijatelj, koji nas nikada ne napušta i koji je uvijek na našoj strani. Ohrabruje nas da se ne bojimo ići protiv struje i patiti za naviještanje Evanđelja. Također nas uči da u jednostavnosti i uobičajenosti našeg svakodnevnog života možemo pronaći siguran put prema svetosti.

Molim sve vjernike Prelature, svećenike i laike, kao i sve one koji sudjeluju u aktivnostima, da mole za mene. U isto im vrijeme dajem svoj apostolski blagoslov.

Neka Vas Isus blagoslovi i neka Vas Sveta Djevica pazi.

Vaš Otac,

Franciscus