Sveti Josemaría nam pomaže živjeti svjesni da je Bog uz nas, da živimo u Božjoj prisutnosti, gdje bili da bili, činili što činili, dogodilo se što dogodilo, usred aktivnosti svakog dana.
Nikad nismo sami
Svugdje u Svetom pismu otkrit ćete božansko milosrđe:
ono ispunja zemlju (usp. Ps 33, 5), razliježe se na svu svoju
djecu, super omnem carnem (Sir 18, 12), i ono nam prethodi
(usp. Ps 59, 11), ono se razmnaža da nam pomogne (usp. Ps
36, 8) i ono ostaje dovijeka… (Ps 117, 2). Kad nam se Bog
obraća kao Otac koji nas ljubi, On nas promatra u svom milosrđu (usp. Ps 25, 7): dobrostivom milosrđu (usp. Ps 109,
21), kao oblak kišonosan u vrijeme sušno (Sir 35,24).
Kakvu li nam sigurnost ulijeva Gospodinova sućut! On
će me pozvati i ja ću ga uslišati, jer ja sam milosrdan (Izl 2,
27). To je poziv, obećanje koje on neće ostaviti neispunjeno.
Susret s Kristom, n. 7
Naš Gospodin želi da mi u svemu s Njim računamo;
i postaje nam jasno da bez Njega ne možemo ništa
učiniti, a da sve možemo u onome koji nam
daje snagu. Tako sazrijeva naša odluka da
uvijek hodamo u njegovu prisustvu.
Prijatejli Božji, 305
Bog je uvijek blizu nas
Čovjek mora biti načistu s tim, da je Bog trajno uz nas. Živimo kao da je Bog daleko, tamo među sjajnim zvijezdama; i ne pomišljamo da je on baš uvijek uz nas.
Prisutan je kao ljubazan Otac. Svakog od nas ljubi više nego što sve majke svijeta mogu ljubiti svoju djecu. On je tu da nas pomaže, voli, blagosliva i - oprašta.
Koliko smo puta razvedrili svoje roditelje rekavši im nakon neke neposlušnosti: Neću to više učiniti! A možda smo istog dana to ponovili. Tada nas je otac hinjenom strogošću u glasu i mrka lica ukorio, a istodobno mu je, poznajući našu slabost, govorilo srce puno nježnosti: Jadno dijete, koliko se trudi da bude dobro.
Potrebno je da se upravo natopimo i ispunimo osvjedočenjem da je Gospodin naš Otac, skroz-naskroz Otac, koji je na našoj strani i na nebesima.
Put, 267
Sam! Nisi sam! Izdaleka te neprestano pratimo. Osim toga, u tebi boravi Duh Sveti, Bog je s tobom u dnu tvoje duše i sve tvoje misli, želje i djela uzdiže u nadnaravni red.
Put, 273
Kazati, raditi, govoriti u Božoj prisutnosti
Ništa ne odlučuj prije nego što stvar odvagneš pred Bogom.
Put, 266
Djelujmo uvijek tako, u Božjoj prisutnosti,
da nemamo što skrivati pred ljudima.
Brazda, 334
Radi u veselju, s mirom i u prisutnosti Božjoj.
- Na taj ćeš način, uostalom, ostvariti svoje zadaće kako treba: obavit ćeš sve na vrijeme, makar iscrpljen umorom, uredno ćeš sve dovršiti…, i tvoja će se djela svidjeti Bogu.
Kovačnica, 744
Kojeg li pogrešnog poimanja objektivnosti!
Stavljaju na lomaču osobe ili aktivnosti
promatrajući ih kroz iskrivljene leće svojih
vlastitih pogrešaka i s ljutom bezočnosti kritiziraju
i usuđuju se savjetovati.
– Konkretan prijedlog: u ispravljanju i savjetovanju,
govoriti u Božjoj prisutnosti, primjenjujući
iste riječi na naše ponašanje.
Brazda, 644
Ne sumnjam u tvoje poštenje. Znam da radiš svjestan Božje prisutnosti. Ipak postoji jedan "ali": Tvoje djelovanje vide ili mogu vidjeti ljudi koji sude na ljudsku. Njima moraš davati dobar primjer.
Put, 275
Kako se sjećamo Boga?
Uspješna navika da bi se postigla Božja
prisutnost jest: svaki dan prva audijencija
za Isusa Krista.
Brazda, 450
Privikni se pa više puta na dan uzdigni svoje srce Bogu u zahvalnosti: što od njega primaš ovo i ono, što su te drugi prezreli, što toliko toga imaš ili što nemaš.
I zato što je učinio tako lijepom svoju Majku, koja je i tvoja Majka. Što je stvorio sunce i mjesec, ovu životinju, onu biljku. - Što je onog čovjeka stvorio tako rječitim, a tebe tako neokretnim u riječi.
Zahvali mu na svemu jer sve je dobro.
Put, 268
Privikni se moliti usmene molitve ujutro,
dok se oblačiš, kako to čine mala djeca.
– Pa ćeš poslije, tijekom dana, više živjeti u prisutnosti
Božjoj.
Brazda, 473
Zar nisi radostan ako na svojemu uobičajenom putu gradskim ulicama otkriješ neko novo svetohranište?
Put, 270
Kako ćeš živjeti u Božjoj prisutnosti kad
samo gledaš naokolo? – Opijen si ništavnostima.
Brazda, 660
Ne budi toliko slijep i nedomišljat a da se, kad već izdaleka ugledaš tornjeve i zidovlje Gospodinova doma, u duhu ne preneseš pred svako svetohranište. On te čeka.
Ne budi toliko slijep i neodmišljat a da, kad prolaziš kraj mjesta gdje znaš da se Krist vrijeđa, propustiš izmoliti koju strelovitu molitvicu Bezgrešnoj Djevici.
Put, 269
"Oče", govorio mi je daroviti student (Što je ono bilo snjim?), "mislio sam na vaše riječi - da sam dijete Božje. Zateklo me to na ulici, podigao sam glavu pun nutarnjeg ponosa: ja - dijete Božje!"
Mirne sam mu savjesti svjetovao neka njeguje takvu "oholost".
Put, 274
Navikni se da bar jednom na tjedan potražiš Mariju i s njom pođeš Isusu. Više ćeš živjeti u Božjoj prisutnosti.
Put, 276
Živi u Božjoj prisutnosti i živjet ćeš nadnaravnim životom.
Put, 278
Kao strijela
Čvrsti kov dobrog kršćanina postiže se
uz pomoć milosti u kovačnici molitve. Život molitve može
poprimiti različite oblike. Obično se srce otvara putem
riječi, u onim usmenim molitvama koje nas je podučavao
sam Bog – , Oče naš – ili njegovi anđeli – Ave Marija. Drugi
put upotrebljavamo profinjene molitve, u kojim je spjevana
pobožnost bezbrojne braće u vjeri tijekom stoljećâ: molitve
iz liturgije – lex orandi – ili molitve koje potječu iz žarišta
srca koje ljubi, kao što su mnoge marijinske antifone: Sub
tuum praesidium…, Memorare…, Salve Regina…, Pod tvoju
obranu…, Spomeni se…, Zdravo Kraljice…
U drugim prilikama dostaju dvije ili tri strelovite molitve
- iaculata – poslane Gospodinu,
riječi koje učimo iz pomnjive lektire o Kristovu životu: Domine,
si vis, potes me mundare (Mt 8,2) – Gospodine, ako
hoćeš, možeš me očistiti; Domine, tu omnia nosti, tu scis,
quia amo te (Iv 21,17) – Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te
ljubim; Credo Domine, sed adiuva incredulitatem meam
(Mk 9,23) – Ja vjerujem, Gospodine, ali pomozi mojoj nevjeri,
ojačaj moju vjeru; Domine, non sum dignus (Mt 8,8) –
Gospodine, nisam dostojan! Dominus meus et Deus meus (Iv 20,28) – Gospodin moj i Bog moj! … ili druge molitve,
kratke i pune ljubavi, koje izviru iz dubine duše i proizlaze iz
situacije konkretnog trenutka.
Osim toga, život molitve treba svakoga dana nekoliko
puta naći potporu u isključivom susretu s Bogom: trenuci
bez riječi, tihi i, ako je moguće, pred svetohraništem, iz zahvalnosti
prema Gospodinu za dvadeset stoljeća njegova
čekanja – kako je On osamljen! Taj dijalog s Bogom jest duhovna
molitva, od srca k srcu, u kojoj sudjeluje cijela duša:
razum i volja, moć predočivanja i sjećanja. Takva molitva
pridaje našem jadnom ljudskom životu i našoj svakodnevici
nadnaravnu vrijednost.
Minutama razmatranja, usmenom molitvom i strelovitim
molitvama uspjet ćemo cio naš dan na naravan način i bez
spektakla pretvoriti u neprestanu hvalu Bogu. Ostat ćemo u
njegovoj prisutnosti, kao što su zaljubljenici sjedinjeni u mislima,
a sva naša djela – čak i ona najneznatnija – ispunit će
se nadnaravnim djelovanjem.
Susret s Kristom, 119