Zahvaljujući posredovanju svetog Josemarije, izliječen mi je problem s leđima

C. M. W. Hong Kong Osjetila sam njegovo praštanje i ljubav. Sada razumijem koliko je važno biti voljen i voljeti.

Krštena sam u Hong Kongu 2011.godine nakon što me je mnoge godine suprug podučavao u vjeri. Nakon što je izvršio svoju „zadaću“, te je iste godine preminuo. Budući da sam se sama trebala brinuti za našeg sinčića, ujedno i užurbano raditi, moje zdravstveno stanje se pogoršalo, moje oči i imunitet.

Strašno su me boljela leđa, sve više i više tako da nisam mogla dugo sjediti, stalno sam ustajala da bih ublažila bol. Božjom Providnosti sin mi je 2011.godine primljen u vrtić Tak Sun. Tamo su nam pomoć pružali članovi Opusa Dei i vrtićki socijalni radnik. Tijekom njihovih duhovnih aktivnosti, primjerice vjeronauk i duhovne obnove, imala sam priliku slušati učenja našega Gospodina koja su mi pomogla bolje živjeti kršćanski život.

Sa sinom sam svake večeri molila. Počeli smo moliti i molitvenu karticu svetog Josemarije, osnivača Opusa Dei, moleći njegov zagovor za naše nakane. Moj mi je sin davao veliku radost kada smo počeli s ovom svakodnevnom molitvom. Nadalje, bila sam toliko zahvalna što je on u svojoj molitvi preko zagovora svetog Josemarije tražio ozdravljenje mojih leđa kako bismo skupa mogli putovati. Hvala Bogu na ovom mom posebnom sinu.

Nedugo nakon toga naš mi je Gospodin udijelio veoma osobito iznenađenje. Bolovi u mojim leđima koji su trajali nešto više od dvije godine i nije ih potpuno mogla ukloniti ni fizioterapija ni ostale medicinske metode, najednom su nestali!

Ova velika radost nije samo milost za moje tijelo i fizičko zdravlje već, puno važnije, mojoj su duši velika utjeha. Sve ove godine bile su put mojem ozdravljenju: Bog me je učio kako biti ograničena, strpljiva, nositi svoj križ, mrtviti se i ponašati se u skladu s Njegovim željama. Također sam naučila voljeti Boga iznad svega, vjerovati mu i oslanjati se na njega svim srcem i umom. Što sam više molila to sam više spoznavala njegovu bezuvjetnu milost. Kada bih prepoznala svoja ograničenja, On bi mi dao milosti. Osjetila sam njegovo praštanje i ljubav. Sada razumijem koliko je važno biti voljen i voljeti.

U prosincu 2014.godine, budući me više nisu boljela leđa, otišla sam na putovanje sa svojim sinom, a Bog nas je cijelim putem pazio. Moj je sin počeo pokazivati vjeru i zahvalnost prema Bogu. Uvijek se moli za svoje prijatelje iz razreda i rođake. Ove je godine počeo prikazivati malene žrtvice. Istinski sam jako zahvalna našem Gospodinu i svetom Josemariji što nas zasipaju milostima na našem životnom putovanju.