Kako je dobro vratiti mu se kad god smo izgubljeni! Reći ću to još jednom: Bog se nikada ne umori opraštati nam; mi smo ti koji se umorimo u traženju njegove milosti. Krist, koji nam je rekao da opraštamo jedni drugima „sedamdeset puta sedam“ (Mt 18:22) dao nam je primjer: on je nama oprostio sedamdeset puta po sedam. Opet nanovo i opet nas nosi na svojim ramenima. Nitko nas ne može odvojiti od dostojanstva koje nas prožima po vojoj bezgraničnoj i sveprisutnoj ljubavi. Papa Franjo, Evangelii Gaudium, 3.

Predanje milosrđa

Crkva treba biti mjesto gdje se milosrđe slobodno dariva, gdje se svatko osjeća dobrodošao, voljeno i ohrabreno živjeti dobar život Evanđelja.

Papa Franjo, Evangelii Gaudium, 114.

Sve nas, koji smo pripravni da otvorimo svoju dušu za njegovu riječ, Gospodin u govoru na gori poučava u božanskoj zapovijedi ljubavi. Sažeto On na kraju kaže: „Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš“ (Lk 6,35-36)!

Milosrđe je više nego samo suosjećanje: Ono je preobilje ljubavi i istovremeno donosi sa sobom preobilje pravde. Milostivi ima srce koje tankoćutno osjeća i dogovara jednom jakom, na žrtvu pripravnom, velikodušnom ljubavlju. Sveti Pavao veliča tu ljubav: Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdružuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1 Kor 13,4-7).

Prijatelji Božji, 232

Oči nam trebaju biti otvorene, moramo znati gledati oko sebe, kako bismo zamijetili neprestani zov koji nam Bog upravlja po ljudima u našoj okolini. Mnoštvu ne možemo

okrenuti leđa; ne smijemo se zatvarati u svoj vlastiti mali svijet. Tako Isus nije živio. U Evanđelju se uvijek govori o njegovu milosrđu, o njegovoj sposobnosti da boli i potrebe

dijeli sa svojim bližnjima: On ima samilosti s udovicom iz Naina (usp. Lk 7,11-17), On je proplakao nad mrtvim Lazarom (usp. Iv 11,35). On se brine o mnoštvu koje Ga je slijedilo

i koje nije imalo ništa za jelo (usp. Mt 15,32), On ima samilosti prije svega s grješnicima, onima koji hode svijetom a da ne poznaju svjetlo i istinu: Kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira, te ih poče učiti dugo (Mk 6,34).

Ako smo uistinu Marijina djeca, onda shvaćamo taj Gospodinov stav; naše će se srce otvoriti i biti puno milosrđa. Onda nas pogađaju boli, bijeda, pogreške, samoće i tjeskobe naših bližnjih koji su naša braća. Onda osjećamo da im u njihovim poteškoćama moramo žurno pomoći i da im govorimo o Bogu, tako da se nauče ponašati kao djeca i da tako mogu

iskusiti Marijinu majčinsku naklonost.

Susret s Kristom, 146

Bezgranična ljubav

Kakva je ovo prekrasna istina vjere u našim životima: milosrđe Božje! Božja je ljubav prema nama toliko velika, toliko duboka; to je beskrajna ljubav, ona koja nas uvijek vodi za ruku i podupire, podiže nas i vodi.

Papa Franjo, Homilija, 7.travnja 2013.

Svugdje u Svetom pismu otkrit ćete božansko milosrđe: ono ispunja zemlju (usp. Ps 33, 5), razliježe se na svu svoju djecu, super omnem carnem (Sir 18, 12), i ono nam prethodi

(usp. Ps 59, 11), ono se razmnaža da nam pomogne (usp. Ps 36, 8) i ono ostaje dovijeka… (Ps 117, 2). Kad nam se Bog obraća kao Otac koji nas ljubi, On nas promatra u svom milosrđu (usp. Ps 25, 7): dobrostivom milosrđu (usp. Ps 109, 21), kao oblak kišonosan u vrijeme sušno (Sir 35,24).

Isus je skupio svu tu dugu povijest Božje milosti i usavršio je: Blago milosrdnima! Oni će zadobiti milosrđe (Mt 5,7). A jedan drugi put: Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan! (Lk 6, 36). Od mnogih raznih scena iz Evanđelja naročito su nam ostale u pamćenju: blagost prema preljubnici, prispodobe o izgubljenom sinu, o izgubljenoj ovci, o

dužniku kojemu se oprašta krivnja, o buđenju sina udovice iz Naima (Lk 7,11-17). Koliki bi razlozi mogli biti navedeni za objašnjenje toga velikoga čuda! Jedini sin te siromašne udovice, koji joj je davao smisao života, koji bi u starosti mogao uz nju stajati, umire. No Krist ne čini čudesa poradi pravde. On to čini iz suosjećanja, jer ga se dojmio čovjekov

bol.

Susret s Kristom, 7

Kao da svi mnogobrojni dokazi Njegova milosrđa nisu dostatni, naš Gospodin Isus Krist ustanovljuje euharistiju, tako da Ga mi možemo imati uvijek uza se – ukoliko se to uopće može shvatiti – zato jer On, kojeg pokreće ljubav i kojem ništa ne manjka, ipak ne želi odustati od nas. Trojstvo se zaljubilo u čovjeka, uzdiglo ga na razinu milosti i načinilo

ga na svoju sliku, sebi slična (Post. 1,26); izbavilo ga je od grijeha – od Adamova grijeha, koji je prešao na cijelo njegovo potomstvo, i od osobnih grijeha svakog pojedinca – i Ono

čezne za tim da prebiva u našoj duši: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti, k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“ (Iv 14,23).

Susret s Kristom, 84

Bog se ne umori opraštajući nam

Bog se nikada ne umori opraštati nam; mi smo ti koji se umorimo u traženju njegove milosti.

Papa Franjo, Evangelii Gaudium, 3

I opet pad. I to kakav! - Očajavati? Ne! Ponizi se i po Mariji, svojoj Majci, uteci milosrdnoj ljubavi Isusovoj. Jedan "miserere" i glavu gore. Zatim počni iznova.

Pur, 711

Neprestano ovo ponavljaj u svojoj glavi i u svojoj duši: „Gospodine, koliko si me puta podignuo kada bih pao i opet su moji grijesi oprošteni, čuvaš me blizu svojega Srca.“ Neprestano se vraćaj ovoj misli… i nikada se više nemoj odijeliti od Njega.

Kovačnica

„Što si veći, to se većma ponizi, da nađeš milost u Gospoda.“ Ako smo ponizni, Bog nas neće nikada napustiti. On ponizuje ponos u oholima, a poniznima dariva spasenje. On oslobađa nedužnoga i spašava ga, jer su njegove ruke čiste. Beskonačno milosrđe Gospodinovo hita u

pomoć onomu tko Ga u dubokoj poniznosti zaziva. A Bog onda djeluje kao onaj što On je: Svemogući. Pa bila duša ugrožena opasnostima i opkoljena neprijateljima njezinog spasenja, ona neće propasti. To nije samo iskustvo po predaji iz davnih vremena, to se događa i danas.

Prijatelji Božji, 104

Možda misliš da su tvoji grijesi tako mnogobrojni da te Gospodin ne može čuti. Krivo misliš, jer njegovo je srce puno samilosti. Ako te tvoja bijeda tišti unatoč toj utješnoj spoznaji, onda stupi pred Njega kao carinik (Usp. Lk 18,13): Gospodine, tu sam, čini sa mnom što želiš!

Sjeti se što nam priča sv. Matej: kako su Isusu doveli uzetoga. Bolesnik nije govorio ni riječi; ležao je tu u Božjoj prisutnosti. Ta utučenost, to kajanje čovjeka koji zna da ništa ne zaslužuje doimlje se našega Gospodina i On se pojavljuje, kao uvijek, milosrdno: Ohrabri se, sinko!

Oprošteni su ti grijesi (Mt 9,2).

Prijatelji Božji, 253