Cvjetnica

"Kao i svaki drugi kršanski blagdan, i današnji je dan na poseban način blagdan mira. Ali imajmo u vidu i svijet: Zašto nema mira na zemlji?" Homilija sv. Josemarije Escrive, 04.04.1971.

Unutarnja borba

Kao i svaki drugi kršanski blagdan, i današnji je dan na

poseban način blagdan mira. Sa svojom drevnom simbolikom

palmine nam grančice posvješćuju neke prizore iz

Knjige Postanka: Noa počeka još sedam dana, pa opet pusti

golubicu iz korablje. Prema večeri golubica se vrati k njemu,

i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao

da su opale vode sa zemlje (Post 8,10-11). Sada se prisjećamo

da je savez između Boga i njegova naroda sklopljen

u Kristu, jer je On naš mir (Et 2,14). Liturgija naše Svete

Katoličke Crkve na divan način izlaže staro u novome pa na taj

način danas puni radosti čitamo: Hebrejska su djeca nosila u

rukama maslinove grančice. Išla su prema Gospodinu i uzvikivala:

Slava na visini! (Antifona kod dijeljenja grančica).

Ta se hvala u našoj duši prepliće s onim ushićenim zovom

kod njegova ro|enja u Betlehemu. Dok je on tako išao naprijed,

pripovijeda sveti Luka, ljudi prostirahu svoje ogrtače

po putu. Kad se već približavao obronku Maslinske gore,

poče sve mnoštvo učenika radosno i glasno hvaliti Boga za

sva čudesa koja su vidjeli… Blagoslovljen koji dolazi – kralj

– u ime Gospodnje! Mir na nebesima! Slava na visini (Lk 19,

36-38).

Mir na zemlji

"Pax in coelo", mir na nebesima! Ali imajmo u vidu i svijet:

Zašto nema mira na zemlji?

Zaista, mira nema, postoji samo prividan mir, ravnoteža straha,

nestalni kompromisi. I

u Crkvi nema mira. Ona je također obilježena napetostima

koje paraju besprijekornu odjeću Kristove Zaručnice. Aisto

tako nema mira ni u mnogim srcima, koja uzaludno pokušavaju

nemir duše sakriti neprestanim umorom, jeftinim užicima,

koji ne zasićuju, jer za sobom uvijek ostavljaju žalostan

i gorak okus.

Sveti Augustin piše: Palmine grančice znače poštovanje,

jer su znak pobjede. Gospodin je umirući na križu stajao

pred pobjedom. U znaku križa savladao je đavla, kneza

smrti (Sv. Augustin, In Ioannis Evangelium tractatus, 51,2;

PL 35, 1764). Krist je naš mir jer je pobijedio. On je pobijedio

jer se nepopustljivo borio protiv svake opačine u srcima

ljudi.

Krist, mir naš, ujedno je i put (Iv 14,6). Ako želimo mir,

moramo slijediti njegove korake. Mir je posljedica rata, borbe,

asketske borbe koju mora svaki kršćanin u svojoj duši izvojevati

protiv svega što u njegovu životu nije od Boga:

protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti i uskogrudnosti.

Uzaludno je vapiti za vanjskim mirom ako nema mira

u savjesti, na dnu duše, jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva,

preljubi, krađe, lažna svjedočanstva, psovke (Mt 15,19).

Susret s Kristom 73

Borba, obveza iz ljubavi i pravednosti

No nije li takav govor već zastario? Nije li on izmijenjen

modernim govorom, koji izručenje na milost i nemilost

osobnih ideala odijeva u pseudoznanstveno ruho? Ne postoji

li prešućeni dogovor o tome da su prava dobra ona druga:

novac, za koji se sve može kupiti, zemaljsku moć, lukavstvo,

koje pomaže da se uvijek pliva na površini, i ljudska mudrost,

koja za sebe samu kaže da je punoljetna i koja vjeruje

da je nadvisila svetost.

Nisam pesimist i nikada nisam bio, jer vjera mi kaže da je

Krist konačno pobijedio i da je nama dao kao zalog svoje

pobjede zapovijed koja od nas istodobno ište vjernost kao

odgovor: boriti se. Mi kršćani sjedinili smo se iz ljubavi.

Pozvani milošću Božjom, to smo sjedinjavanje učinili iz

vlastite pobude. Ono nas obvezuje da se odvažno borimo,

baš zbog toga što znamo da smo kao i svi drugi ljudi slabi.

Istodobno ne smijemo zaboraviti da smo mi – ako primijenimo

sredstva – sol, svjetlo, kvasac svijeta i utjeha Gospodinova.

Susret s Kristom 74