Unutarnja borba
Kao i svaki drugi kršanski blagdan, i današnji je dan na
poseban način blagdan mira. Sa svojom drevnom simbolikom
palmine nam grančice posvješćuju neke prizore iz
Knjige Postanka: Noa počeka još sedam dana, pa opet pusti
golubicu iz korablje. Prema večeri golubica se vrati k njemu,
i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao
da su opale vode sa zemlje (Post 8,10-11). Sada se prisjećamo
da je savez između Boga i njegova naroda sklopljen
u Kristu, jer je On naš mir (Et 2,14). Liturgija naše Svete
Katoličke Crkve na divan način izlaže staro u novome pa na taj
način danas puni radosti čitamo: Hebrejska su djeca nosila u
rukama maslinove grančice. Išla su prema Gospodinu i uzvikivala:
Slava na visini! (Antifona kod dijeljenja grančica).
Ta se hvala u našoj duši prepliće s onim ushićenim zovom
kod njegova ro|enja u Betlehemu. Dok je on tako išao naprijed,
pripovijeda sveti Luka, ljudi prostirahu svoje ogrtače
po putu. Kad se već približavao obronku Maslinske gore,
poče sve mnoštvo učenika radosno i glasno hvaliti Boga za
sva čudesa koja su vidjeli… Blagoslovljen koji dolazi – kralj
– u ime Gospodnje! Mir na nebesima! Slava na visini (Lk 19,
36-38).
Mir na zemlji
"Pax in coelo", mir na nebesima! Ali imajmo u vidu i svijet:
Zašto nema mira na zemlji?
Zaista, mira nema, postoji samo prividan mir, ravnoteža straha,
nestalni kompromisi. I
u Crkvi nema mira. Ona je također obilježena napetostima
koje paraju besprijekornu odjeću Kristove Zaručnice. Aisto
tako nema mira ni u mnogim srcima, koja uzaludno pokušavaju
nemir duše sakriti neprestanim umorom, jeftinim užicima,
koji ne zasićuju, jer za sobom uvijek ostavljaju žalostan
i gorak okus.
Sveti Augustin piše: Palmine grančice znače poštovanje,
jer su znak pobjede. Gospodin je umirući na križu stajao
pred pobjedom. U znaku križa savladao je đavla, kneza
smrti (Sv. Augustin, In Ioannis Evangelium tractatus, 51,2;
PL 35, 1764). Krist je naš mir jer je pobijedio. On je pobijedio
jer se nepopustljivo borio protiv svake opačine u srcima
ljudi.
Krist, mir naš, ujedno je i put (Iv 14,6). Ako želimo mir,
moramo slijediti njegove korake. Mir je posljedica rata, borbe,
asketske borbe koju mora svaki kršćanin u svojoj duši izvojevati
protiv svega što u njegovu životu nije od Boga:
protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti i uskogrudnosti.
Uzaludno je vapiti za vanjskim mirom ako nema mira
u savjesti, na dnu duše, jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva,
preljubi, krađe, lažna svjedočanstva, psovke (Mt 15,19).
Susret s Kristom 73
Borba, obveza iz ljubavi i pravednosti
No nije li takav govor već zastario? Nije li on izmijenjen
modernim govorom, koji izručenje na milost i nemilost
osobnih ideala odijeva u pseudoznanstveno ruho? Ne postoji
li prešućeni dogovor o tome da su prava dobra ona druga:
novac, za koji se sve može kupiti, zemaljsku moć, lukavstvo,
koje pomaže da se uvijek pliva na površini, i ljudska mudrost,
koja za sebe samu kaže da je punoljetna i koja vjeruje
da je nadvisila svetost.
Nisam pesimist i nikada nisam bio, jer vjera mi kaže da je
Krist konačno pobijedio i da je nama dao kao zalog svoje
pobjede zapovijed koja od nas istodobno ište vjernost kao
odgovor: boriti se. Mi kršćani sjedinili smo se iz ljubavi.
Pozvani milošću Božjom, to smo sjedinjavanje učinili iz
vlastite pobude. Ono nas obvezuje da se odvažno borimo,
baš zbog toga što znamo da smo kao i svi drugi ljudi slabi.
Istodobno ne smijemo zaboraviti da smo mi – ako primijenimo
sredstva – sol, svjetlo, kvasac svijeta i utjeha Gospodinova.
Susret s Kristom 74