Živim u svojoj novoj domovini već tri godine i mislim da nikada prije nisam toliko bio svjestan koliko jedna godina ima dana i koliko brzo oni mogu proći. Govorim to zato što od trenutka moga dolaska ovamo neprestano sam predmet pravnih rokova vezano uz moj ostanak u zemlji. Predajem papire i neprestano na različite načine pregovaram, sve kako bih produžio svoj ostanak. Nakon gotovo tri godine već sam sve bio pokušao: turističku vizu, dobrovoljni rad, studentsku vizu. Nisam mogao dobiti vizu preko svoje tvrtke kao njihov zaposlenik jer je postupak bio previše kompliciran i težak. Nakon što sam iskoristio sve mogućnosti, jedino što mi je još preostalo jest zatražiti vizu za profesionalne radnike koja se daje onima što rade slobodno, i obično bez ugovora. Odvjetnik sam tako da se to činilo dobrom opcijom. Kako bih ovo mogao, prvo sam trebao biti primljen kao član u društvo odvjetnika. A kako bih kod njih zatražio pristupnicu, morao sam imati ugovor o suradnji s odvjetnikom u ovoj zemlji koji bi se obvezao ocijeniti me nakon dvije godine. Ovo je bio prvi veliki izazov i unutar tjedan dana, riješio sam ga.

Mislio sam da je to najteži korak, ali jako sam se iznenadio! Kada sam svoju zamolbu predao u odvjetničko društvo, zatražili su dokaz recipročnog sporazuma sa stranim odvjetnicima u mojoj zemlji. Činilo se na prvi pogled kako takav ugovor ne postoji. Pripremio sam izvadak iz pravnih propisa svoje zemlje i počeo se moliti svetom Josemariji za pomoć. On mi mora izmoliti čudo jer mi trenutna viza ističe za dva mjeseca. Nakon mjesec dana primio sam prekrasnu vijest o primanju u društvo odvjetnika i da njihov certifikat mogu priložiti uz zahtjev za vizu.

Tada sam se počeo moliti svetom Josemariji da završi svoje čudo. Budući da se posao oko prijavljivanja za vizu i dobivanja iste treba napraviti u inozemstvu, odlučio sam iskoristiti činjenicu što sam na odmoru u Beču kako bih predao molbu i dobio vizu. Problem je bio u tome što sam certifikat dobio tek devet dana prije moga leta za povratak, a obično treba barem trideset dana za dobiti vizu, tako da je ono za što sam se molio zaista bilo golemo čudo. Devetog dana, na dan moga leta, dobio sam poruku iz konzulata da mi je viza upravo stigla i da je mogu podići kada god to budem htio.

Sada pišem o ovoj usluzi iz odvjetničkog ureda gdje radim, ispunjen zahvalnošću prema Bogu, po svetom Josemariji, zahvaljujući kojem sam uspio riješiti svoju vizu i zaposlenje u jednom mahu. Vjerujem da njegovim zagovorom mogu svoj profesionalni posao pretvoriti u sredstvo i priliku za svetost i apostolat.