Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti (Dj 2,1-4).
Duboka stvarnost
Moćni dolazak Duha Svetoga na Duhove nije bio neki
izoliran događaj. Nema stranice u Djelima apostolskim na
kojoj se ne govori o Njemu i o njegovim djelima, koja vode
život i daju mu duha, te o promjenama prakršćanske zajednice:
On daje riječ svetom Petru (usp. Dj 4,8), jača vjeru učenika
(usp. Dj. 4,31), svojim dolaskom On potkrepljuje zov,
koji se izlio na pogane (usp. Dj 10,44-47). On šalje Savla i
Barnabu u daleke zemlje da za Kristovu nauku otvore nove
putove (usp. Dj 13,2-4). Njegova prisutnost i njegova djela
jesu iznad svega.
Duboka stvarnost koju nam ti tekstovi Svetoga pisma otkrivaju
nije samo sjećanje na prošlost, na zlatno doba Crkve,
koje je nestalo u prošlosti. Ta stvarnost unatoč bijedi i grijesima
svakoga od nas jest stvarnost Crkve i danas i za sva vremena. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji
će ostati s vama zauvijek (Iv 14,16), reče Gospodin svojim
učenicima. Isus Krist ispunio je svoja obećanja: uskrsnuo je,
uzašao na nebo i zajedno s vje~nim Ocem šalje nam Duha
Svetoga da nas On posveti i dadne nam život.
Susret s Kristom, 127-128
Ophođenje s Duhom Svetim
Živjeti iz Duha Svetoga znači živjeti iz vjere, nade i ljubavi,
dopustiti Božji zagrljaj, da On od početka obnovi naše
srce i oblikuje ga na svoj način. Zreli, duboki i jaki kršćanski
život ne može se improvizirati, jer je on plod rasta milosti
Božje u čovjeku. Djela apostolska opisuju život kršćanske
prazajednice jednom tako kratkom i tako jezgrenom rečenicom:
Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom
životu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2,42).
Ta nauka vrijedi za sve kršćne, jer smo mi svi u istoj
mjeri pozvani na svetost. Nema kršćana druge klase, koji bi
bili obvezani na neki razvodnjeni oblik življenja Evanđelja;
svi smo mi primili isto krštenje, a među različitim darovima
milosti i ljudskim životnim okolnostima jedan Duh dijeli božanske darove, jedna je vjera, jedna nada, jedna ljubav
(usp. 1 Kor 12,4-6 i 13,1-13).
Stoga možemo Apostolovo pitanje shvatiti kao nama
upućeno i možemo ga uzeti kao poticaj za osobno i neposredno
ophođenje s Bogom: Ne znate li da ste hram Božji i
da Duh Božji prebiva u vama?(1 Kor 3,16). Nažalost, Duh
je Sveti za neke kršćane Veliki Neznanac: ime koje se izgovori
ali nije Netko – jedna od tri Osobe jedinog Boga -, s kojom
se razgovara i iz koje se živi. Ono što nedostaje jest
uobičajeno ophođenje s Njim u jednostavnosti i povjerenju,
onako kako nas to Crkva uči po liturgiji. Tada ćemo Gospodina
bolje upoznati i bit ćemo svjesni onoga što znači taj neizreciv
dar zvati se kršćaninom; tada ćemo naslutiti svu
puninu i istinu onog pobobanstvenja, ono udioništvovanje u
Božjem životu o kojemu smo govorili.
Susret s Kristom, 134