Prijeko je potrebno opet unijeti kršćanski duh u pučke svečanosti i običaje. U svakom slučaju, kad se javno priređuju, treba izbjeći mogućnost da budu primitivne i poganske.
Moli Gospodina da se nađe ljudi za ovaj hitan posao koji bismo mogli nazvati "apostolatom zabave".
Put, 975
Prijatelj ...
Onaj prijatelj nam se iskreno povjerio da
se nikada nije dosađivao, jer nikada nije
bio sam, bez našeg Prijatelja.
– Padala je noć, s gustom tišinom... Osjetio si
živo Božju prisutnost... A s ovom stvarnošću, koji
mir!
Brazda, 857
Iesus(...)dolazi nam ususret i govori: Ako je tko žedan, neka
dođe k meni (usp. Ps 62,2). On nam daje svoje Srce da mi
tamo nađemo naše osvježenje i našu snagu. Ako prihvatimo
njegov zov, ustvrdit ćemo da su istinite njegove riječi: mi
ćemo još više osjetiti glad i žeđ, sve do želje da Bog utemelji
u našem srcu mjesto za svoj počinak i da nam nikada više ne
uskrati svoju toplinu i svoje svjetlo.
Susret s Kristom, 170
Krist, mir naš, ujedno je i put (Iv 14,6). Ako želimo mir,
moramo slijediti njegove korake. Mir je posljedica rata, borbe,
asketske borbe koju mora svaki kršćanin u svojoj duši izvojevati
protiv svega što u njegovu životu nije od Boga:
protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti i uskogrudnosti.
Uzaludno je vapiti za vanjskim mirom ako nema mira
u savjesti, na dnu duše, jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva,
preljubi, krađe, lažna svjedočanstva, psovke(Mt 15, 19).
Susret s Kristom, 73
Gospodin, nakon što je poslao svoje učenike
da propovijedaju, po njihovu ih po vratku
sakuplja i poziva sa sobom na osamljeno mjesto da se
odmore... Što li ih je Isus pitao i što li im je pripovijedao!
Dakle... Evanđelje nastavlja biti aktualno.
Brazda, 470
Putovanja...
Pisao si mi: Našoj se grupi bio priključio
jedan mladić koji je putovao na sjever. Bio
je rudar. Lijepo je pjevao i pridružio se našem zboru.
Molio sam za njega dok nismo stigli do njegove
postaje. Na oproštaju je izjavio: “Kako bih želio
nastaviti put s vama!”
– Odmah sam se sjetio onog: “Mane nobiscum!”
– Ostani s nama, Gospodine! I molio sam Ga iznova,
u vjeri, da Ga drugi “prepoznaju” u svakom od
nas, suputnicima na “njihovu putu”.
Brazda, 227
Srdačan pozdrav jednog brata podsjetio te
je, u onim neprekidnim odlascima i dolascima,
da su časni putevi svijeta otvoreni za Krista:
ostaje samo da se upustimo u njihovo prelaženje, s
osvajačkim duhom.
Da, Bog je stvorio svijet za svoju djecu, da ga
nastavaju i da ga posve}uju: što čekaš?
Brazda, 858
Moramo skupiti hrabrosti, jer nam Gospodinova milost neće
nedostajati: Bog će biti uz nas i poslati svoje anđele, da nam oni na dugom putu budu suputnici i sudionici u svim našim
pothvatima. In manibus portabunt te, ne forte offendas ad
lapidem pedem tuum (Ps 91,12), stoji dalje u psalmu: Na rukama
će te nositi da se ne spotakneš o kamen.
Susret s Kristom, 63
Ne dopušta ni odmor ni praznike
Svetost, istinska želja da je se postigne, ne
dopušta ni odmor ni praznike.
Brazda, 129
Čini ti se kao da su svi grijesi tvojega života opet oživjeli. Ne gubi hrabosti. Naprotiv: zazovi svoju Majku, svetu Mariju, djetinjom vjerom i pouzdanjem. Ona će vratiti mir tvojoj duši.
Put, 498