Svjedočanstva

Iz svijeta financija

Juan Carlos Fierro, student Političkih znanosti na Sveučilištu George Mason, Fairfax, Virginia
Baš kao u mom poslu „vrijeme je novac“, vrlo sam svjestan da moram maksimalno iskoristiti tih nekoliko minuta što Misa traje.

2013.11.7

Tagovi: Životni plan, Sveta Misa, Posao, Jedinstvo života
Učenja svetog Josemarije o svetoj Misi imala su veliki utjecaj na moj rad. Počeo sam prakticirati ono što sam pročitao u djelima osnivača Opusa Dei o radikalnoj prirodi i važnosti svete Mise, moj je posao doživio čitavi niz promjena. Primjerice, u Kovačnici kaže: „Bori se kako bi učinio da Sveta Oltarska Žrtva postane središte i izvor tvog nutarnjeg života, te tako preobrazi čitav tvoj dan u čin bogoštovlja – produženje Mise koju si slušao, i priprema za narednu - prelijevajući se u strelovite molitvice, posjetu Presvetome, u posvećenju tvog profesionalnog rada i obiteljskog života… (Kovačnica, 69).

Prije ulaska u detalje trebao bih kratko objasniti čime se bavim. Financijski sam broker, radim za poznatu investicijsku banku u Washington DC. Savjetujem klijente iz cijeloga svijeta o različitim prilikama za investicije koje im se pružaju u skladu s njihovim željama i zahtjevima. Moj je posao zasigurno jako stresan i natjecateljski te ovisi o trenutnoj situaciji na tržištu jer čuti djelić neke vijesti i znati je interpretirati prije drugih napravi veliku razliku. Znam da počinjem raditi u osam sati ujutro, ali ne mogu uvijek reći kada ću završiti.

Prvi rezultat čitanja djela svetog Josemarije bio je taj da sam počeo primati duhovnu formaciju i da sam u svoj dan počeo uključivati određene čine pobožnosti koji su mi pomogli sjetiti se Boga i obratiti mu se. To je očito imalo utjecaja na način na koji sam pristupao poslu. Ali kada sam zaista shvatio važnost koju mons. Escriva de Balaguer daje svetoj Misi, moj je posao poprimio jednu novu dimenziju. Otkriće da je Misa nešto središnje i najvažnije u danu učinilo je da na nju idem svakoga dana. Ali nova je dimenzija nešto puno dublje. Sveti Josemaria o Misi govori kao o središtu i korijenu nutarnjeg života, i o tome da ona cijeli dan pretvori u jedan čin bogoštovlja. To znači da Misa utječe na naš posao i da naš posao utječe na Misu.

Misa utječe na moj posao. Kada idem na Misu jasno mi je da nije stvar u tome da jednostavno budem tamo. Baš kao u mom poslu „vrijeme je novac“, vrlo sam svjestan da moram maksimalno iskoristiti tih nekoliko minuta što Misa traje. Tijekom Mise, Bogu prikažem svoj posao, svoju obitelj, prijatelje i klijente; nastojim hvaliti Boga i također ga molim za različite stvari, osobito tijekom Pričesti. Ne molim samo za uspjeh u poslu već i za svjetlo i pomoć prilikom odluka koje ću taj dan morati donijeti i pregovore koje ću voditi, te za ljude koji su mi poklonili svoje povjerenje. Zahvaljujem Bogu za tolike stvari… i u njegove ruke predajem tolike nesigurnosti. Tijekom tih pola sata čini mi se kao da se sve smiruje. Tada razmatram da sam u prisutnosti pokretačke sile koja će dati smisao svim današnjim intenzivnim naporima i koja će mi pomoći zadržati mir kada se suočim s nepredviđenim događajima i poteškoćama.

I moj posao utječe na Misu. Jednom kada sam u uredu, na telefonu, na sastanku, s klijentom, sjedim za kompjuterom, bilo kada, nastojim zadržati u mislima ono što sam netom prije iskusio ili ono što ću potom iskusiti: misnu Žrtvu. I to donosi sa sobom brojne posljedice. Reći ću vam samo tri.

Prva je način kako se odnosim prema ljudima. Sada više na pojedinca ne gledam kao na izvor investicija koje trebam odraditi, već kao na nekoga tko je meni dao svoje povjerenje, nekoga kome trebam pomoći. To me vodi uspostavljanju dubljeg, iskrenijeg i više prijateljski odnosa sa svakim od njih. Ovaj stav potpune uslužnosti prema njima prilično često završi u nečem više od striktno poslovne sfere. Ponekad ih nazovem da bih im čestitao u vezi nekog obiteljskog događaja, da pitam za njihovu obitelj, kažem im o vlastitim iskustvima na poslu i tako dalje, a kada njihove brige, obiteljski sukobi, veliki li maleni, iskrsnu u razgovoru, mogu pokušati pomoći.

Drugo, shvatio sam da moj rad ne ovisi toliko o trenutnom stanju na tržištu i njegovim fluktuacijama. Sada je Misa pokretačka snaga moga dana i iz nje nastojim vući snagu i mir za ostatak svojega dana. Očito je da to ne isključuje probleme i nepredviđene okolnosti, ali mijenja moj fokus.

Konačno, ovo dvoje prethodno navedeno stvara jedinstvo života koje ispunja cijeli moj dan. Ovakav način iskustva Mise vodi me pronalasku oruđa za ujedinjavanjem svakog aspekta moga dana i zaista cijeloga života. Prija sam život živio kao da se krećem između različitih „otoka“: otok moje obitelji, otok moga posla, otok mojih prijatelja, i td., s malom ili nikakvom vezom između njih. Činjenica da sve to ujedinim u Misi znači da ih i izvan same Mise pronalazim ujedinjene, to je način kako sada gledam na sve.

Ovdje sam sada naveo samo nekoliko poteza i jako su mi važni. Želio sam samo pokazati koliko mi je u praksi važno otkriće Mise kao središta i korijena nutarnjeg života, dok cijeli svoj dan nastoji pretvoriti u jedan čin bogoštovlja. Dok sam pisao ovaj članak razmišljao sam o nedavnoj nesreći u Svjetskom Trgovačkom Centru. Nekada sam radio ondje, na 63.katu i tog sam dana izgubio nekoliko prijatelja. Dok molim svetog Josemariju da ih zagovara također mu zahvaljujem za činjenicu što sam po njegovim učenjima počeo dublje ulaziti u nešto što je toliko važno za svakog kršćanina.