Prije nekoliko dana dok sam sređivao neke poslove u banci, blagajnik me zamolio za isprave. Rekao sam da imam samo svoju vozačku dozvolu, ali kada sam otvorio novčanik nije je bilo. Uzrujao sam se što sam je izgubio jer sam prije osam godina dobio trajnu vozačku dozvolu i zaista nisam želio izgubiti cijeli dan vadeći novu.

Bio sam blizu kuće i cijelim sam se putem natrag molio s velikom vjerom svetom Josemariji da se pronađe moja vozačka dozvola. Cijelu sam kuću isprevrtao, ali bez sreće, dok se nisam sjetio da sam dan prije, dok sam išao na svoju uobičajenu šetnju parkom deset ulica dalje, svoju vozačku stavio u džep od hlača. Sjetio sam se da sam po povratku kući, iz džepa izvadio nekoliko papira i bacio ih. Srećom, bilo je rano i smeće još nije bilo odveženo pa je kućepazitelj smeće samo iznio na ulicu. Kada sam sišao, pronašao sam svoju vozačku dozvolu u onoj istoj vreći od smeća koju sam tamo ostavio prije nešto više od dvanaest sati. Nema sumnje da je sveti Josemaria čuo moju molitvu. Ovo je jedna od brojnih milosti koje su mi po njemu dane.