Biste li opisali kako i zašto ste osnovali Opus Dei i događaje koje smatrate glavnim prekretnicama u njegovu razvoju?
Zašto? Jedino objašnjenje za ono što je plod Božje volje jest da ih je On htio upotrijebiti kao izraz svoje želje da spasi sve ljude. Od prvog trenutka Djelo je bilo univerzalno, katoličko. Nije nastalo kako bi riješilo konkretne probleme s kojima se Europa suočila u dvadesetima, nego da kaže muškarcima i ženama svake zemlje i svakog položaja, rase, jezika, okoline i stanja u životu (samcima, onima u braku, udovcima ili svećenicima) da mogu ljubiti i služiti Bogu bez odricanja od svog svakidašnjeg posla, svojih obitelji i svojih uobičajenih društvenih odnosa.
Kako je osnovan? Bez ikakvih ljudskih sredstava. Bio sam dvadesetšestogodišnji svećenik ni sa čim osim s Božjom milosti i dobrim humorom. Djelo je nastalo vrlo malo. Ono je bilo samo želja jednog mladog svećenika da čini ono što Bog od njega traži.
Pitali ste me za prekretnice. Za mene je svaki put kad Djelo pomogne jednoj duši da se približi Bogu i stoga postane više brat svojim bližnjima važna prekretnica u povijesti Opusa Dei.
Mogao bih također spomenuti neke ključne datume. Iako možda ne bi bili najvažniji, dat ću vam nekoliko približnih, prema sjećanju. Početkom 1935. bili smo spremni početi djelovati u Francuskoj, točnije u Parizu. Ali tada je izbio Španjolski građanski rat, a poslije toga Drugi svjetski rat te smo morali odgoditi širenje Djela.
No budući da je širenje bilo nužno, odgoda je bila minimalna. Godine 1940. započeo je naš posao u Portugalu. Nakon nekoliko pripremnih putovanja prijašnjih godina, praktički podudarajući se s krajem neprijateljstva, širenje je počelo u Engleskoj, Italiji, Francuskoj, Sjedinjenim Državama i Meksiku. Nakon toga ritam rasta i širenja postao je brži. Od 1949./1950. u Njemačkoj, Irskoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Argentini, Kanadi, Venezueli i drugim europskim i južnoameričkim zemljama. Istodobno smo počeli djelovati na drugim kontinentima: u sjevernoj Africi, Japanu, Keniji i drugim istočnoafričkim zemljama, u Australiji, na Filipinima, u Nigeriji.
Rado se prisjećam brojnih prigoda u kojima su pape pokazale opipljivije svoju naklonost prema našem Djelu. Boravio sam u Rimu od 1946. tako da sam imao sreću osobno poznavati Pija XII., Ivana XXIII. i Pavla VI. Sva trojica su uvijek pokazivala očinsku naklonost prema nama.
Razgovori s Mons. Escrivá de Balaguer, 32
Od intervjua koji je imao s Peterom Forbath, dopisnikom Time(New York), 15-IV-1967.