Naslovna stranica Pitanja i odgovoriKako objasniti Isusovo uskrsnuće?
Pitanja i odgovori

Kako objasniti Isusovo uskrsnuće?

Francisco Varo

Tagovi: Doktrina, Isus Krist
Uskrsnuće Isusa Krista istinski je događaj s povijesnim dokazima. Apostoli su svjedočili ono što su vidjeli i čuli. Otprilike u 57.godini nakon Krista, sveti Pavao piše Korinćanima: „Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici“ (1 Kor 15:3-5).

Kada danas gledamo na ove činjenice pokušavajući otkriti objektivnu istinu o onome što se dogodilo, postavlja nam se pitanje: odakle dolazi izjava da je Isus uskrsnuo od mrtvih? Je li to bilo manipuliranje stvarnošću koja ima iznimne posljedice na ljudsku povijest; ili je to istinska činjenica koja je danas jednako iznenađujuća i neočekivan kao i tada zatečenim učenicima? Jedini način za pronalaženje razumnog odgovora na ova pitanja jest istraživanje vjerovanja tih muškaraca o životu poslije smrti, kako bi vidjeli uklapa li se ideja o uskrsnuću od mrtvih o kojem govore, u tadašnji njihov umni sklop.

Za početak, u grčkom svijetu postoje reference o životu nakon smrti, ali s vrlo karakterističnim osobinama. Had je prevladavajući koncept od Homera nadalje. Radi se o kući mrtvih, svijetu sijena, nekoj vrsti maglovitog sjećanja na život. Ali Homer nije nikada zamišljao da bi se netko zaista mogao vratiti u ovaj život iz Hada. Platon je, s drugog stajališta, spekulirao o reinkarnaciji, ali nije mislio na stvarnu mogućnost da se tijelo vrati u život nakon što je jednom umrlo. Drugim riječima, iako se o životu nakon smrti govorilo, sama ideja uskrsnuća, u smislu povratka određenog pojedinca u tjelesni život u sadašnjem svijetu, nikada nikome nije pala na pamet.

U Židovstvu je situacija dijelom ista, a dijelom drugačija. „Šeol“ o kojem se govori u Starom zavjetu i drugim antičkim židovskim tekstovima, ne razlikuje se puno od Homerova Hada. Doduše, ljudi u Šeolu spavaju. Ali, za razliku od grčkog spominjanja, bilo je vrata otvorenih prema nadi. Bog je Jedan Bog, i živih i mrtvih, i on ima vlas i u ovom svijetu i u Šeolu.

Moguća je pobjeda nad smrću. U židovskoj tradiciji postoje znakovi vjerovanja o nekoj vrsti uskrsnuća. Također su iščekivali Mesijin dolazak, ali čini se da ne postoji poveznica između ova dva događaja. Za bilo kojeg židovskog Isusovog suvremenika, ova dva događaja pripadaju dvjema potpuno drukčijim sferama. Vjerovali su da će Mesija pobijediti Gospodinove neprijatelje, opet uspostaviti vladavinu Hrama u svom njegovom sjaju i čistoći, i uspostaviti zakon Gospodnji nad cijelim svijetom, ali nikada nisu razmišljali o njegovom ponovnom ustajanju od mrtvih: to je nešto što nije dolazilo u obzir kod bilo kojeg pobožnog i dobro upućenog Židova.

Ukrasti tijelo i izmisliti priču da je Isus tim istim tijelom uskrsnuo, kao argument za dokazivanje da je on bio Mesija, bilo je jednostavno nezamislivo. Na dan Pedesetnice, prema Djelima apostolskim, Petar proglašava: „Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." (Dj 2:36).

Jedino objašnjenje apostolovih svjedočenja jest da su vidjeli nešto što nikada nisu mogli ni zamisliti i nešto za što su, usprkos vlastitoj zatečenosti i ismijavanju koje su znali da će iskusiti, osjetili dužnost svjedočenja.

Bibliografija:
- N. Tom Wright, “Isusovo uskrsnuće i kršćanska predaja“ Gregorianum 83/4 (2002): 615-635; Benedikt XVI, Isus iz Nazareta 2, Ignatius Press, 2011.