Razmatrati povijest Krista
Ta Kristova ljubav jest ono u čemu se svaki od nas mora
boriti da bi je u svom životu ostvario. Ali biti ipse Christus,
znači da se u Njemu moramo ogledati. Nije dostatno imati
opću sliku o Kristu; mi moramo iz njegova držanja i njegovih
reakcija mnogo više naučiti. A prije svega moramo promatrati
njegovo življenje na zemlji i slijediti njegove
tragove, kako bi iz toga crpili snagu, svjetlo, spokoj i mir.
Kad neku osobu ljubimo, željeli bismo da o njoj sve doznamo,
pa i najmanje pojedinosti, kako bismo se s njom mogli
što bolje poistovjetiti. Zato moramo Isusov život
promatrati od ro|enja u jaslama do njegove smrti i njegova
Uskrsnuća. Prvih godina svoga svećeničkog rada često sam
darivao Sveto pismo ili knjige koje govore o Kristovu životu. Jer nama je potrebno da njegov život dobro poznajemo,
da ga nosimo urezana u srcu i glavi da bismo svakog časa, a
da se ne poslužimo nijednom knjigom, zatvorenih očiju u
našoj nutarnjoj predodžbi njegov život mogli odvijati poput
filma. Riječ i djela Gospodinova pratiti će nas na taj način u
raznim situacijama našega života.
Susret s Kristom, 107
Sin se Božji utjelovio te je On perfectus Deus, perfectus
homo (Atanazijsansko vjerovanje Quicumque), savršeni
Bog i savršeni čovjek. U toj tajni ima nešto što bi kršćane
moralo dirnuti. (...) Iesus Christus, Deus Homo, Isus Krist, Bog-čovjek. To je jedno od magnalia Dei, od velikih Božjih djela
koja moramo promatrati sa zahvalnoš}u prema Gospodinu,
koji je došao da donese mir na zemlji ljudima dobre volje.
Susret s Kristom, 13
Isus-dijete
Isus–dijete, Isus-dječak: drago mi Te, Gospodine, ovako zamišljati, jer…osjećam se odvažnijim. Drago mi Te vidjeti malenim, gotovo slabim, da bih se zavarao kako si me potreban.
Kovačnica, 301
Molim Boga da ti budu uzor djetinjstvo i mladost Isusova, bilo kad raspravlja s naučiteljima u Hramu, bilo kad radi u Josipovoj radionici.
Brazda, 484
Trideset tri Isusove godine!... Trideset ih bijaše obavijeno šutnjom i skrovitošću; podložnošću i radom...
Brazda,485
Svojim utjelovljenjem i svojim životom punim
rada u Nazaretu, svojim propovijedanjem i svojim
čudesima u krajevima Judeje i Galileje, svojom smrću na
križu i svojim uskrsnućem Krist se zasvjedočio stožerom
stvorenoga svijeta, Prvorođencem i Gospodarem svih stvorenja.
Susret s Kristom, 105
Sv. Luka nam pripovijeda o nekoliko ribara, koji na obali Genezaretskog
jezera peru i krpaju svoje mreže. Isus se približava čamcima koji leže na obali i ulazi u čamac
Šimunov. Kakvom jednostavnošću Gospodin stupa u tvoj
i moj čamac! Da bi nam komplicirao život, kako neki
kažu… Vi i ja, mi smo Ga susreli na putu, on je svojom milom
ljubavlju zakomplicirao naš život.
Propovijedajući iz Petrova čamca Isus je rekao ribarima:
Duc in altum, et laxate retia vestra in capturam,25 izvezite
na pučinu, pa bacite mreže svoje za lov! Oni se
oslanjaju na Kristovu riječ, oni su poslušni i doživljavaju
predivan ribolov. A Gospodin će Petru, koji isto kao i Jakov
i Ivan, ostaje začuđen: "Ne boj se! Od sada ćeš ljude
loviti". Oni izvukoše lađice na kopno, ostaviše sve i
pođoše za njim.
Prijatelji Božji, 21
Sve nas, koji smo pripravni da otvorimo svoju dušu za
njegovu riječ, Gospodin u govoru na gori poučava u
božanskoj zapovijedi ljubavi. Sažeto On na kraju kaže:
Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da
ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti velika, i
bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima
i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!
Prijatelji Božji, 232
Upozorio si me na prizore iz Isusova života koji te posebno diraju: kad se susreće sa živim ljudima... kad donosi mir i zdravlje mnogima
kojima su duša i tijelo rastrgani od bola... Oduševio
si se – nastavio si – videći Ga da liječi gubu, vraća
vid, ozdravlja uzetoga u ribnjaku, ozdravlja onoga
jadnika zaboravljenoga od sviju. Promatrao si ga
tada tako duboko ljudskog, tako tebi nadohvat!
Pa dobro... Isus nastavlja biti isti i danas.
Surco, 233
Iskaza im do vrhunca ljubav
Zbog ljubavi i da bi nas naučio ljubiti došao je Isus na
zemlju i ostao je među nama u euharistiji. Ljubeći svoje koji
su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav; tim
riječima počinje izvještaj svetoga Ivana o događajima u
predvečerje Uskrsa, kada Gospodin, kako piše sveti Pavao;
uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče: „Ovo je tijelo moje,
koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu!“ Isto tako uze i
kalež, poslije večere, te reče: „Ovaj je kalež Novi savez u
mojoj krvi. Ovo činite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu!“
Susret s Kristom, 151
Biti na Kalvariji, gdje je Isus umro, iskustvo naših osobnih grijeha mora nas dovesti do boli: do jedne zrelije i dublje odluke da ga nećemo ponovno uvrijediti.
Kovačnica, 402
Isus je mrtav. Mrtvo je tijelo. Svete se žene nisu više ničemu nadale. Bile su vidjele kako su ga mrcvarili i kako je bio razapet. Svojim su očima jako dobro mogle vidjeti nasilje podnešene Muke!
Isto tako su znale da su vojnici čuvali mjesto, znale su da je grob bio potpuno zatvoren: tko će nam maknuti kamen s ulaza?, pitale su se, jer bijaše to ogromna stijena. Pa ipak…, unatoč svemu, potrčale su da bi bile s Njim.
Vidiš, poteškoće – velike i male – brzo se primijete…, ali ako ima ljubavi, ne zaustavlja se na preprekama, odvažno se ide dalje, odlučno, hrabro: zar ne da se postidiš razmišljajući o zanosu, o neustrašivoj hrabrosti ovih žena?
Kovačnica, 676
Konačan je dan Gospodinove slave, njegovog Uskrsnuća. Gdje su vojnici koje je vlast postavila na stražu? Gdje su pečati sa grobova? Gdje su oni koji su osudili Učitelja? Gdje su oni koji su Isusa razapeli?… Dadoše se u veliki bijeg jadnici pred njegovom pobjedom.
Neka te preplavi nada: Isus Krist uvijek pobjeđuje.
Kovačnica, 660