Što je osobna prelatura?
Pojam pravne strukture poznat kao osobna prelatura ustanovljen je na Drugom vatikanskom koncilu. Koncilski dekret Presbyterorum Ordinis (7.prosinac 1965.) kaže da se, uz druge institucije, mogu osnovati i “posebne biskupijske ili osobne prelature da bi provodile posebne pastoralne zadatke u različitim područjima ili među bilo kojom rasom u bilo kojem dijelu svijeta”.
Koje su osobine osobnih prelatura?
Koncil je rekao da ovi novi pravni oblici moraju biti fleksibilne prirode kako bi doprinjeli učinkovitom širenju kršćanske poruke i kršćanskog života. Na takav način Crkva može pogodnije odgovoriti na zahtjeve svoje zadaće u svijetu.
Osobne prelature, kako ih je vidio Drugi vatikanski koncil, sastoje se od svećenika, prezbiterijata kojeg čine svećenici i muškarci i žene, vjernici laici. Prelat, koji može biti biskup, i kojeg imenuje Papa, pravno i odgovorno upravlja prelaturom.
Crkva ima sposobnost samoorganizacije kako bi postigla ciljeve koje joj je Krist zadao. Upravo je zato ona osnovala osobne prelature unutar svoje hijerarhijske strukture s posebnom osobinom – vjernici prelature i dalje pripadaju svojim lokalnim župama i biskupiji u kojoj žive.
Ustanovljenje Opusa Dei kao osobne prelature
Papa Ivan Pavao II proglasio je Opus Dei osobnom prelaturom internacionalnog okvira. Dokument kojim je to objavljeno je apostolska konstitucija Ut Sit, od 28.studenog 1982. Zbog gore navedenih razloga, osobne prelature se jasno razlikuju od vjerskih instituta i posvećenog života općenito, jednako kao i od udruženja i pokreta vjernika. Kanonski zakon Katoličke Crkve određuje da svaka osobna prelatura mora biti pravno regulirana osnovnim Crkvenim zakonom te svojim vlastitim statutima.
