Radost

Tako se moraš vladati da tamo gdje jesi bude “dobrog raspoloženja” – radosti – što je plod nutarnjeg života.

Tako se moraš vladati da tamo gdje jesi bude “dobrog raspoloženja” – radosti – što je plod nutarnjeg života.

Kovačnica, 151

Bog se brine o najsitnijim stvarima svojih stvorenja da bi i mene i svakog pojedinog od nas zazvao našim imenom (usp. Iz 43,1). U toj sigurnosti koju nam daje vjera vidimo svoju okolinu u novom svjetlu i to da je doduše sve isto no ipak sve sasvim drugačije, jer je sve izraz Božje ljubavi.

Tako se naš život pretvara u trajnu molitvu, u neprestanu

vedrinu i u postojani mir, u zahvaljivanje kojim kitimo časove

i časove. Slavi duša moja Gospodina, reče Marija, duh

26-11-1972. u Barceloni, sveti Josemaría i Javier Echevarría

moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo

pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me

blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni,

čije je ime sveto (Lk 1,46-49).

Susret s Kristom, 144

“Zadovoljan?” – Zamislio sam se nad tim pitanjem.

– Još nisu izmišljene riječi koje bi izrazile sve

ono što se osjeća – u srcu i volji – pri spoznanju da

si dijete Božje.

Brazda, 61

Nećemo nikada postići istinsku radost, vrhunaravnu iljudsku, “pravo” raspoloženje, ako ne budemo “doista” nasljedovali Isusa; ako nismo ponizni, poput Njega.

Kovačnica 590

Ne zaboravi: katkad je potrebno imati oko sebe nasmijana lica.

Brazda, 57

Radost čovjeka Božjega, žene Božje, mora se prelijevati: nepomućena, zarazna, privlačna… jednom riječju, mora biti tako nadnaravna,

tako priljepčiva i tako naravna da zanosi druge za kršćanske puteve.

Brazda, 60

Smrknuto lice, osoran nastup, smiješna vanjština, antipatično ponašanje: nadaš li se tako oduševiti druge da slijede Krista?

Put, 661

Pokora znači pokazati najveću ljubav prema drugima, počimajući od tvojih najbližih.To je pažnja uz veliku tankoćutnost prema izmučenima, molesnicima i patnicima. To je strpljivost s ljudima koji

su dosadni i neprilični.Pokora znači da mi svoje planove prekinimo ili promijenimo ako to prilike traže - pogotovo dobri i razboriti interesi naših bližnjih.

Pokora se satoji u tome da dobre volje podnosimo na tisuće malih nedaća svakodnevice; da ne napustimo svoj posao, iako ti je ponestalo onog poleta kojim si započeo; da sa zahvalnošću jedemo ono što dođe na stol i da ne dosađujemo svojim ja.

Prijatelji Božji, 138