„Sakriti se i nestati“: Biblijska osnova

Sveti Josemarija je razvijao stav skriti se i nestati sve tok mu to nije postalo sasvim prirodno. Znao je da je Opus Dei Božji i da ga tako trebaju prihvatiti ljudi kojima je o njemu govorio.

Sveti Josemarija je razvijao stav skriti se i nestati sve tok mu to nije postalo sasvim prirodno. Znao je da je Opus Dei Božji i da ga tako trebaju prihvatiti ljudi kojima je o njemu govorio. Gdje je on naučio tako živjeti? To je tema istraživanja pokojnog oca Jose Marije Casciara.

Kamen sakriven u temeljima kuće

U izdanju Puta iz 1939.g. sveti Josemarija Escriva je napisao: „Ne budi kao pozlaćena vjetrulja na krovu visoke zgrade. Ma koliko sjala i koliko bila visoko, ona ništa ne znači za čvrstoću zgrade. O kad bi bio klesani kamen, sakriven u temeljima pod zemljom gdje ga nitko ne vidi. Takav ćeš držati kuću da se ne sruši!(br.590)

Kome je sveti Josemarija uputio ove riječi? Prema dokumentaciji koju je sakupio Pedro Rodriguez u svom povijesno kritičkom izdanju Puta, sveti Josemarija se obraćao samom sebi, kao i onima koji su ga slijedili u počecima Opusa Dei. Naravno, slika kamena sakrivenog u temeljima savršeno se slagala sa sviješću koju je dobio o svom poslanju da pretvori u djelo sve što mu je Bog pokazao 2. listopada 1928.g., a što je poslije dobilo naziv Opus Dei.

Često je morao javno propovijedati što je prouzročilo određenu duhovnu napetost, neku vrstu nutarnje borbe, o kojoj razmišlja u točki Puta broj 846: „Slažem se , više postižeš dogovorom i razgovorom u četiri oka nego kad bi održao veliki govor pred tisućama slušatelja. Unatoč tomu, gdje treba govoriti, govori.“

Kao kamen u temeljima kuće, nevidljiv i čvrst: takva je trebala biti njegova uloga, budući da „Djelo“ nije njegovo, nego Božje. Zbog toga je vrlo brzo kao svoj moto uzeo „sakriti se i nestati“ i ta odluka mu se usjekla duboko u dušu i s vremenom postajala sve snažnija.

Potpuno izbjegavanje hvale

Sveti Josemarija je razvijao stav sakriti se i nestati sve tok mu to nije postalo sasvim prirodno. Zadržao ga je tijekom čitavog života i budući da je često morao javno propovijedati to je prouzročilo određenu duhovnu napetost, neku vrstu nutarnje borbe, o kojoj razmišlja u točki Puta broj 846: „Slažem se , više postižeš dogovorom i razgovorom u četiri oka nego kad bi održao veliki govor pred tisućama slušatelja. Unatoč tomu, gdje treba govoriti, govori.“ Ta razmišljanja su prvenstveno upućena njemu samome, a onda ih je i zapisao u slučaju da ona budu korisna i drugima. No, za svetog Josemariju bolje je sakriti se i nestati: „Svijet se divi samo spektakularnoj žrtvi. Vrijednost tihih i skrovitih žrtava ostaje mu skrivena.“(Put, br. 185). On naglašava vrijednost skrivene žrtve u razmatranju nekih temeljnih tajni Otkrivenja i Božjeg Otkupljenja čovječanstva:„Gledajte, kakva skromnost? „Ecce ancilla!“-„Evo službenice!“-I riječ tijelom postade. Tako su postupali sveci: neuočljivo. Ako se to i uočavalo, nije bilo s njihovom voljom.“ (Put, br.510)

Biblijski temelj mota „sakriti se i nestati“

Sveti Josemarija je vidio Biblijski temelj za ovu ideju većinom kroz razmatranje Isusovog života, posebno onog kojeg je provodio skriveno u Nazaretu. Kako bismo ovo uočili potrebno je samo pročitati njegovu homiliju „Krist pobjeđuje kroz poniznost“. No u propovijedima i djelima svetog Josemarije postoje i bezbrojne aluzije, sve rezultat duboke meditacije, na Kristovu poniznost u njegovu skrivenom životu, tako da bi i za njihov sažeti pregled bila potrebna jedna debela knjiga. Dobri primjeri se nalaze u njegovim objavljenim rukopisima, poput razmatranja Kristovih kušnji u pustinji u homiliji „ Obraćenje djece Božje“ i počeci homilija „Bogojavljenje Gospodinovo“ i „Pronaći mir u Srcu Isusovu.“