Pitanja i odgovori

Što je Crkva?

Tagovi: Ljubiti Crkvu, Crkva, Papa, Godina vjere
1. Što je Crkva?

Riječ za Crkvu, ekkl sia, (od grčkoga ek-kalein, "pozvati van", "sazvati") znači "saziv"; označuje zborove naroda, općenito vjerskoga značaja. Taj se izraz često upotrebljava u grčkom Starom zavjetu za skupštinu izabranog naroda pred Bogom, napose za skupštinu na Sinaju gdje je Izrael primio Zakon i bio od Boga ustanovljen kao njegov sveti narod. Nazivajući se "ekklesia" prva zajednica onih koji su povjerovali u Krista priznavala se baštinicom te skupštine. U njoj Bog "saziva" svoj narod iz svih krajeva zemlje. Izraz Kyriak od koga su izvedeni Church, Kirche, i sveslavenska riječ Crkva, znači "Gospodnja", ili "ona koja pripada Gospodinu."

U kršćanskom govoru riječ "Crkva" označuje "liturgijsku skupštinu", ali također i mjesnu zajednicu ili sveopću zajednicu vjernika. Ta su tri značenja zapravo nerazdvojiva. "Crkva" je narod koji Bog okuplja u cijelom svijetu. Ona postoji po mjesnim općinama, a ostvaruje se u liturgijskom skupu, posebice euharistijskom. Ona živi od Riječi i od Tijela Kristova, postajući tako i sama Tijelom Kristovim.
Katekizam Katoličke Crkve, 751-752
Pogled na Trg svetoga Petra, Rim
Pogled na Trg svetoga Petra, Rim

Razmatranje otajstva
Nije u Crkvi najvažnije gledanje na čovjekov odgovor, nego gledanje na Božje poteze. Crkva je Krist među nama, ona je Bog koji ide ususret čovječanstvu, da ga spasi pozivajući nas svojom objavom, posvećujući nas milošću dok nas svojom neprestanom pomoći ne napušta ni u malim ni u velikim
borbama svakodnevnog života.
Susret s Kristom, 131

Osobe različitih narodnosti, različitih rasa, iz najrazličitijih sredina i profesija… Kada njima govoriš o Bogu, rukom dodiruješ ljudsku i nadnaravnu vrijednost svoga apostolskog zvanja. To je kao da ponovo doživljavaš, u njegovoj punoj stvarnosti, čudo prvog propovijedanja Gospodinovih učenika: rečenice izrečene na stranom jeziku, koje su ukazivale na novi put, svi su u dubini srca slušali na vlastitom jeziku. I glavom ti prolazi, uzimajući novi život, prizor u kojem su se „Parti, Međani i Elamiti“ približili sretni Bogu.
Brazda, 186

Zašto je Crkva rođena?
“Vječni je Otac slobodnom i tajnom odlukom svoje mudrosti i dobrote stvorio sav svijet i odlučio ljude učiniti dionicima svoga božanskog života", na koji poziva sve ljude u svom Sinu: "Sve one koji u Krista vjeruju Otac je odlučio sazvati u svetu Crkvu".

Ta se "Božja obitelj" uspostavlja i ostvaruje postupno kroz razdoblja ljudske povijesti prema Očevu raspoređenju: doista, Crkva je "prikazana u slikama od početka svijeta, divno pripravljena u povijesti izraelskog naroda i u Starom zavjetu, ustanovljena u ovim posljednjim vremenima, očitovana dolaskom Duha i na koncu vjekova bit će slavno dovršena" (Lumen Gentium, 2).
Katekizam Katoličke Crkve, 759

Razmatranje otajstva
Crkva pripada Bogu i ima samo jedan cilj, spasenje duša. Privucimo se bliže Gospodinu i razgovarajmo s njim lice u lice u našoj molitvi. Zamolimo ga oprost za osobne slabosti.
Volimo Gospodina svojega Boga; volimo Crkvu, piše sveti Augustin. Volimo Ga kao svojega Oca, I nju kao svoju Majku. (…) Kakve koristi ima netko kad ne uvrijedi Oca, ako Otac osvećuje Majku koju je uvrijedio? (Sveti Augustin, Enarrationes in Psalmos 88, 2, 14; PL 37, 1140). A sveti Ciprijan još jasnije izražava: Nitko ne može imati Boga za Oca, ako nema Crkvu za Majku (Sveti Ciprijan, De Catholicae Ecclesiae Unitate, 6, PL 4, 502).
Nadnaravni cilj Crkve, 29

Ista se stvar može primijeniti i na živote institucija, i na osobit način na život Crkve, koja ne slijedi nesigurni ljudski plan, već Božji. Otkupljenje i spasenje svijeta plodovi su drage Kristove sinovske vjernosti volji nebeskoga Oca koji ga je poslao, i naše vjernosti njemu.
Razgovori s mons. Escrivom, 1

Crkva pripada Bogu i ima samo jedan cilj, spasenje duša. Privucimo se bliže Gospodinu i razgovarajmo s njim lice u lice u našoj molitvi. Zamolimo ga oprost za osobne slabosti i iskupimo se za svoje grijehe i za grijehe drugih ljudi koji možda ne shvaćaju u ovo vrijeme zbunjenosti koliko su jako uvrijedili Boga.
Nadnaravni cilj Crkve , 33

3. Tko je osnovao Crkvu?
Zadaća je Sina da, u punini vremena, izvrši spasenjski naum Očev; to je razlog njegova poslanja. "Gospodin Isus dao je početak svojoj Crkvi propovijedajući radosnu vijest, to jest dolazak Kraljevstva Božjega koje je u Pismima bilo od vjekova obećano". Da bi ispunio volju Očevu, Krist je osnovao Kraljevstvo nebesko na zemlji. Crkva je "Kristovo kraljevstvo već prisutno u otajstvu".

"To se Kraljevstvo ljudima jasno očituje u riječi, djelima i prisutnosti Kristovoj". Prihvatiti Isusovu riječ znači "prihvatiti sámo Kraljevstvo". Crkva je u prvom redu rođena iz Kristova potpunog predanja za naše spasenje, anticipiranog u ustanovi Euharistije, a dovršenog na križu. "Početak i rast Crkve označeni su krvlju i vodom što su provrli iz otvorena boka raspetog Isusa" (Lumen Gentium, 3).
Katekizam Katoličke Crkve, 763, 764, 766

Razmatranje otajstva
Kao što kažu Djela Apostolska, dvanaest apostola su najočitiji znak Isusove želje za postojanjem Crkve i njezine zadaće.
Krist je svoj Crkvi dao sigurnu nauku, rijeku milosti po sakramentima. On je učinio da postoje osobe koje nas upućuju, koje nas vode i neprestano nam skreću pozornost na pravi put. Na raspolaganju nam stoji beskonačno blago znanja: Riječ Božja koju čuva Crkva; milost Kristova koja se dijeli u sakramentima; svjedočanstvo i primjer onih pored nas koji uzorno žive i koji su svojim životom znali izgraditi put vjernosti prema Bogu.
Susret s Kristom, 34

Svakim danom budi sve više “Rimljanin”, uzljubi ovaj blagoslovljeni uvjet koji resi sinove jedine i istinske Crkve, jer je Krist tako htio.
Kovačnica, 586

Krist živi u svojoj Crkvi. „Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama“ (Iv 16,7). To bijaše Božji plan: smrću svojom na križu Krist nam je dao Duha istine i života. Krist nastavlja život u svojoj Crkvi: po svojim
sakramentima, po svojoj liturgiji, po svojim objavama i po svemu svojem djelovanju.
Susret s Kristom , 102

4. Kako Crkva kroz povijest nastavlja Kristovu zadaću?
Perugino, Krist daje ključeve svoga Kraljevstva Petru
Perugino, Krist daje ključeve svoga Kraljevstva Petru
Gospodin Isus opremio je svoju zajednicu ustrojstvom koje će trajati do potpunog ostvarenja Kraljevstva. Tu je prije svega izbor Dvanaestorice s Petrom kao glavom. Predstavljajući dvanaest plemena Izraelovih, oni su temelji novog Jeruzalema. Dvanaestorica i drugi učenici sudjeluju u
Kristovu poslanju, u njegovoj vlasti, ali i njegovoj sudbini. Svim tim činima Krist pripravlja i gradi svoju Crkvu.
Katekizam Katoličke Crkve, 765

Kao što kažu Djela Apostolska, dvanaest apostola su najočitiji znak Isusove želje za postojanjem Crkve i njezine zadaće, jamstvo da između Krista i Crkve ne postoji konflikt ili opozicija: nerazdvojni su, usprkos grijesima onih koji izgrađuju Crkvu.
Apostoli su bili svjesni, jer je to bilo nešto što su od Isusa primili, da se njihova zadaća mora trajno nastaviti. Prema tome, pobrinuli su se da pronađu nasljednike kako bi se njima povjerena zadaća nastavljala i nakon njihove smrti, kao što svjedoče i Djela Apostolska. Ostavili su za sobom zajednicu strukturirano prema apostolskom svećenstvu, pod vodstvom legitimnih svećenika, koji izgrađuju i održavaju Crkvu u zajedništvu s Kristom i Duhom Svetim, u kojem su svi ljudi pozvani iskusiti spasenje što ga nudi Bog Otac. (Anon.)

Razmatranje otajstva
Ali, što je Crkva? Gdje je Crkva? Zbunjeni i dezorijentirani, mnogi kršćani ne pronalaze sigurne odgovore na ta pitanja. I dođu do mišljenja da su možda odgovori koje crkveni Magisterij stoljećima nudi – i koje je dobri katekizam prenio potrebnom preciznošću i jednostavnošću – danas potisnuti i da se trebaju zamijeniti drugima. (…)
Crkva danas ista je ona koju je Krist osnovao. Ne može biti ni jedna druga. Apostoli i njihovi nasljednici, Božji su vikari po tome što je Crkva kao institucija osnovana na vjeri, te po sakramentima vjere. Prema tome, kao što nije pravedno da bi oni tvore bilo kakvu drugu Crkvu, također nije pravedno da prenose bilo koju drugu vjeru ili ustanovljuju bilo kakve druge sakramente. Već, za Crkvu se kaže da je izgrađena „sakramentima koji potječu iz ranjenog Boga Kristova” (usp. Sveti Toma Akvinski, Summa Theologiae).
Crkvu treba prepoznati po četiri znaka u ispovijedi vjere jednog od prvih Koncila, kao što molimo u Vjerovanju u Misi: jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva.
To su esencijalna vlasništva Crkve koja proizlaze iz njezine prirode kao što je to Krist htio. A, budući da su esencijalni, to su također i znakovi, oznake, koje je razlikuju od bilo kojeg drugog ljudskog udruženja, čak ako se i u drugima može spominjati Kristovo ime.
Vjerni Crkvi, 2

5. Tko pripada Crkvi?
"Kristovi su vjernici oni koji su, krštenjem pritjelovljeni Kristu, učinjeni Božjim narodom i zbog toga su, postavši na svoj način dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, pozvani da, svaki prema svojem položaju, vrše poslanje koje je Bog povjerio svojoj Crkvi da ga ispuni u svijetu". (Kanonski zakon, kanon 204, 1; usp. Lumen Gentium, 31).

"Među svim vjernicima, dakako po njihovu preporođenju u Kristu, s obzirom na dostojanstvo i djelovanje vrijedi istinska jednakost kojom svi, svatko prema svojem položaju i službi, sudjeluju u izgradnji Kristova Tijela". (Kanonski zakon, kanon 208; usp. Lumen Gentium, 32).
Katekizam Katoličke Crkve, 871-872
Biti kršćanin, primiti krštenje, ne treba se promatrati indiferentno ili manje važno. To bi trebalo biti duboko i radosno utisnuto u svijest svake krštene osobe.

Razmatranje otajstva
Božji poziv, potvrđen krštenjem, i milost, znači da bi svaki pojedini kršćanin mogao i trebao biti živi izraz vjere. Svaki bi kršćanin trebao biti „drugi Krist, sam Krist“, prisutan među ljudima. (…) „Potrebno je vratiti svetom krštenju njegovo potpuno značenje. Po ovom sakramentu postali smo dio otajstvenog Kristova tijela, Crkve… Biti kršćanin, primiti krštenje, ne treba se promatrati indiferentno ili manje važno. To bi trebalo biti duboko i radosno utisnuto u svijest svake krštene osobe“ (Pavao VI, Ecclesiam Suam, 1).
Razgovori s mons. Escrivom, 58

I vi ćete i mnogi drugi kršćani ovih dana na najrazličitije načine izraziti svoju naklonost prema Mariji, zaosjećati veću pripadnost Crkvi i biti još više braća među svima svojima.
Kao na obiteljskom slavlju, starija braća koju su životne prilike razdvojile opet se sastaju da bi se za vrijeme blagdana našli kod svoje majke. Pa makar su se tu i tamo oni bili porječkali i neljubazno odnosili jedan prema drugomu, na taj se dan osjećaju složni, i sve ih zbližava međusobna naklonost.
Susret s Kristom, 139

6. Je li potrebno pripadati Crkvi da bi se spasili?
Sâm Krist je misterij spasenja: i nema drugog otajstva osim Krista. Spasenjsko djelo njegove svete i posvećujuće ljudske naravi jest sakrament spasenja koje se očituje i djeluje u sakramentima Crkve (koje Istočne Crkve nazivaju i "svetim misterijima ili tajnama"). Sedam sakramenata znakovi su i sredstva po kojima u Crkvi, koja je Kristovo Tijelo, Duh Sveti daje milost Krista, Glave. Crkva dakle sadrži i prenosi nevidljivu milost koju ona označuje. U tom analoškom smislu i ona se naziva "sakrament".

"Crkva je u Kristu kao sakrament, tj. znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda": biti sakrament najtješnjeg sjedinjenja ljudi s Bogom prva je svrha Crkve. Budući da je zajedništvo između ljudi zasnovano na sjedinjenju s Bogom, Crkva je također sakrament jedinstva ljudskoga roda. U njoj je to jedinstvo već počelo jer ona okuplja ljude "iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika" (Otk 7,9); u isto vrijeme Crkva je "znak i sredstvo" potpunog ostvarenja tog jedinstva u budućnosti.

Kao sakrament Crkva je Kristovo oruđe. U njegovim rukama ona je "oruđe otkupljenja svih ljudi", "sveopći sakrament spasenja" po kojemu Krist "očituje i ujedno ostvaruje otajstvo Božje ljubavi prema čovjeku". Ona je "vidljivi nacrt Božje ljubavi prema čovječanstvu"
Katekizam Katoličke Crkve, 774-776

Razmatranje otajstva
U Crkvi postoji raznolikost službi, ali samo je jedan cilj: posvećivanje ljudi. I u ovoj zadaći na neki način sudjeluju svi kršćani, po karakteru primljenim krštenjem i krizmom. Svi se trebamo osjećati odgovornima za zadaću Crkve, koja je Kristova zadaća. Onaj tko za cilj nema spasenje duša, onaj tko cijelom svojom snagom ne teži da se ime i učenje Kristovo upozna i zavoli, neće razumjeti apostolski zadatak Crkve.
Vjerni Crkvi, 15

Crkva nema razloga povlađivati ljudima, jer se oni, sami ili ujedinjeni, ne mogu spasiti. Jedini koji spašava jest Bog.
Nadnaravni cilj Crkve, 27

Naš Gospodin Isus Krist, koji je osnovao Svetu Crkvu, očekuje da članovi ovoga naroda neprestano teže postići svetost. Ne odgovaraju svi vjerno na ovaj poziv. A u Kristovoj zaručnici u jedno te isto vrijeme, vidi se čudo puta spasenja i osjećaji onih koji krenu tim putem.
Vjernost Crkvi, 6

7. Koji je identitet kršćana, Božjeg naroda?
Božji narod ima osobine koje ga jasno razlikuju od svih vjerskih, narodnih, političkih ili kulturnih skupina u povijesti:

- To je Božji puk: Bog ne pripada kao svojina nijednom narodu. Ali od onih koji nekoć nisu bili narod, sebi je stekao Narod: "rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk" (1 Pt 2,9).

- Članom toga naroda ne postaje se fizičkim rođenjem nego rođenjem "nanovo odozgor", "iz vode i Duha" (Iv 3,3-5), to jest vjerom u Krista i krštenjem.

- Tom narodu Glava je Isus Krist (pomazanik, Mesija): budući da isto pomazanje, Duh Sveti, teče iz Glave u Tijelo, on je "mesijanski narod".

- "Stanje toga naroda jest dostojanstvo slobode sinova Božjih: u njihovim srcima, kao u hramu, boravi Duh Sveti" (Lumen Gentium, 9).

- "Njegov zakon jest nova zapovijed da ljubimo kako nas je sâm Krist ljubio". To je "novi" zakon Duha Svetoga (Rim 8:2; Gal 5:25).

- Njegovo je poslanje biti sol zemlje i svjetlo svijeta. "On je za cijeli ljudski rod najjača klica jedinstva, nade i spasenja".

- I napokon, svrha mu je "Kraljevstvo Božje, koje je započeto na zemlji od samoga Boga i koje treba da se dalje širi, dok ga na kraju vremenâ Bog ne dovede do savršenosti".
Katekizam Katoličke Crkve, 782

Razmatranje otajstva
Moli Boga da u Svetoj Crkvi, našoj Majci, srca sviju, kao u prvim kršćanskim vremenima, budu jedno srce.
Kad te pozvao u Crkvu, Gospodin je stavio u tvoju dušu jedan neizbrisivi pečat, po Krštenju: ti si dijete Božje. – Ne zaboravi to!
Kovačnica, 264

Bog je u središtu tvoje duše, i moje i svih ljudi koji su u milosti. I to ne beskorisno, nego da imamo više soli, da dobijemo više svjetla, i da bi znali razdijeliti ove darove Božje, svatko sa svog mjesta.
A kako možemo razdijeliti darove Božje? U poniznosti, u odanosti, u dobroj povezanosti s Crkvom, našom Majkom.
- Sjećaš li se trsa i loza? Kako su plodne loze sjedinjene s trsom! Kakvi obilati grozdovi! A kako je besplodna otkinuta loza, suši se i umire!
Kovačnica, 932

Moli Boga da u Svetoj Crkvi, našoj Majci, srca sviju, kao u prvim kršćanskim vremenima, budu jedno srce, kako bi se na kraju vjekova uistinu ispunile riječi Pisma: “Multitudinis autem credentium erat cor unum et anima una” – mnoštvo vjernika bilo je jednog srca i jedne duše.
- Ozbiljno ti govorim: ne daj da se poradi tebe povrijedi ovo sveto jedinstvo. Za ovo se moli!
Kovačnica, 632


8. Koja je zadaća Crkve?
Papa Franjo tijekom Svjetskog dana mladih, Rio de Janeiro, 2013.
Papa Franjo tijekom Svjetskog dana mladih, Rio de Janeiro, 2013.
Crkva je po svojoj naravi misionarska, od Krista poslana svim narodima da mu od njih učini učenike. Da Crkva ostvari svoje poslanje, Duh Sveti je "poučava i vodi raznim hijerarhijskim i karizmatičnim darovima". "Tako Crkva, proviđena darovima svog Ustanovitelja i vjerno vršeći njegove zapovijedi ljubavi, poniznosti i samozataje, prima poslanje da navješćuje Kristovo i Božje kraljevstvo“. "Crkva će (...) biti dovršena istom u nebeskoj slavi", o Kristovu slavnom povratku. A do toga dana "Crkva na svom hodočašću napreduje između progonstava svijeta i utjehe Božje" (Sveti Augustin, De Civitate Dei, 18, 51; usp. Lumen Gentium, 8).
Katekizam Katoličke Crkve, 767-769

Razmatranje otajstva
Koje li dobrote Kristove kad je Crkvi ostavio sakramente! Oni liječe svaku potrebu. Štuj ih i budi zahvalan Gospodinu i njegovoj Crkvi.
Put, 521

Naša Sveta Majka Crkva, u veličanstvenom širenju ljubavi, sije sjeme Evanđelja po svem svijetu. Od Rima do krajnjih granica.
- Surađujući u ovom širenju diljem svijeta, poveži periferiju s Papom, tako da cijela zemlja postane jedno stado i jedan Pastir: jedan apostolat!
Kovačnica, 638

Kršćanin se ne smije baviti samo svojim osobnim problemima, on mora imati pred očima cijelu Crkvu i mora misliti na spas svih ljudi.
Susret s Kristom, 145

Univerzalnost ljubavi znači stoga univerzalnost apostolata; znači odlučno i iskreno – koliko uzmognemo - primiti božanski impuls, jer Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine.
Prijatelji Božji, no. 230

9. Koje su karakteristike Crkve?
Crkva je jedna: ima jednoga Gospodina, ispovijeda jednu vjeru, rađa se iz jednog krštenja, jest samo jedno Tijelo, oživljuje ju jedan Duh, u vidu jedine nade, u ispunjenju kojim bit će prevladane sve diobe.
Braniti jedinstvo Crkve znači živjeti vrlo ujedinjeni s Isusom Kristom, našim trsom. Kako? Rastom u vjernosti Crkvenom Učiteljstvu.

Crkva je sveta: presveti Bog joj je začetnik; Krist , njezin zaručnik, predao se za nju da je posveti; Duh svetosti je oživljuje. Premda u sebi uključuje grešnike, sama je bez ljage: "ex maculatis immaculata". Njezina svetost sja u svetima; u Mariji već je sva sveta.

Crkva je katolička: naviješta cjelovitost vjere; u sebi nosi i pruža puninu sredstava spasenja; poslana je svim narodima; obraća se svim ljudima; obuhvaća sva vremena; "po samoj je naravi misionarska".

Crkva je apostolska: sagrađena je na trajnim temeljima, na "dvanaestorici apostola Jaganjčevih" (Otk 21,14); neuništiva je; nezabludiva u istini: njome upravlja Krist preko Petra i drugih apostola, koji su prisutni u svojim nasljednicima, u Papi i u zboru biskupa.

"Jedina Kristova Crkva, koju u Vjerovanju priznajemo jednom, svetom, katoličkom i apostolskom (...) nalazi se u Crkvi Katoličkoj, kojom upravljaju nasljednik svetog Petra i s njime sjedinjeni biskupi, iako se izvan njezinih struktura nalaze brojni elementi posvećenja i istine".
Katekizam Katoličke Crkve, 866-870

Razmatranje otajstva
Razmatramo otajstvo jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Vrijeme je za upitati se: dijelim li s Kristom njegov cilj za duše? Molim li za Crkvu čiji sam dio, u kojoj moram provoditi određenu zadaću koju nitko drugi za mene ne može učiniti? Biti u Crkvi već je mnogo, ali nije dovoljno. Trebamo biti Crkva, jer nam naša Majka nikada ne smije biti stranac, nešto izvanjsko, strano našim najdubljim mislima.
Vjernost Crkvi, 16

Braniti jedinstvo Crkve znači živjeti vrlo ujedinjeni s Isusom Kristom, našim trsom. Kako? Rastom u vjernosti Crkvenom Učiteljstvu: jer Duh Sveti je obećan nasljednicima Petrovim ne da bi oni manifestirali novu doktrinu po njegovom djelovanju, nego da bi uz njegovu pomoć vjerno čuvali i naučavali objavu koju su nam apostoli predali – polog vjere. Časteći ovu našu Majku bez mrlje, i ljubeći rimskoga Poglavara, čuvat ćemo jedinstvo.
Vjernost Crkvi, 3

I kad spoznamo da smo dio Crkve i da smo braća u vjeri, mnogo ćemo dublje spoznati bratstvo koje nas povezuje s cijelim čovječanstvom, jer Crkva je od Krista poslana svim rasama i svim narodima.
Susret s Kristom, 139