Svijet knjižnica: mreža ljudskih odnosa u kojoj Bog ima svoje mjesto

Kada kažem da sam knjižničarka, ljudi obično kažu, “Blago tebi, sigurno čitaš puno knjiga!” Istina je da veliki broj knjiga prođe kroz moje ruke, ali ja imam vremena samo proletjeti kroz njih. To je dio moga posla, da ih mogu točno popisati i izvući ključne riječi koje opisuju njihov sadržaj.

Dužnost trenutka

Ponekad sam u snažnom iskušenju da se zadržim na knjizi koja mi izgleda vrlo zanimljivo, ali moram ju ostaviti i posvetiti se idućoj. To je trenutak za prikazati mali znak samoodricanja našem Gospodinu, suzdržavajući se od znatiželje, ispunjavajući dužnost toga trenutka. Čini mi se da čujem Sv. Josemariju kako šapuće, "Čini ono što si dužan i budi sav u onom što činiš!" (Put, br. 815).

Trening koji se nastavlja

Tiskani papir još nije u potpunosti nestao, no važnost elektroničkih publikacija stalno raste, zbog čega, u nastojanju da budem u toku s informacijama i dokumentacijom, moram pratiti razvoj novih tehnologija i dokumentirati kazalo na internetu. To zahtijeva stalan trening i znači da nikada ne mogu "počivati na lovorikama". Još jedna prilika da predam Bogu moj trud kompetentno radeći svoj posao.

Moj posao je potpuno,očito i direktno služenje cijeloj sveučilišnoj zajednici. Tu kontakti koje čovjek ostvaruje nisu virtualni, već vrlo stvarni i sa najrazličitijim ljudima. Odgovarajući dan za danom potrebama ljudi koji koriste knjižnicu, studentima, istraživačima i predavačima, daje mi priliku da vježbam različite vrline, kao spremnost na pomoć, dobrohotnost, strpljivost, preciznost, i mnoge druge. Da bih to mogla moram računati s Božjom pomoći; već sam ga to molila za vrijeme molitve na početku svakoga dana , u razgovoru jedan-na-jedan kada mu dajem novu stranicu u svom životu da ju otvori prije mene. Tako mi je lakše, kasnije, kada mu se obraćam s kratkim molitvama molbe ili zahvalnosti u toku dana, u želji da drugima učinim život ugodnijim.

Različiti načini djelovanja i rada

Budući da radim u mreži knjižnica, imam vrlo mnogo razmjena s kolegama. To obogaćuje i s profesionalnog i s osobnog gledišta. Tu također moram vježbati otvorenost, velikodušnost u pomaganju, davanju dobroga savjeta ili volontiranju u planiranju sastanka, i fleksibilnost adaptiranja različitim načinima djelovanja i rada... Često moram biti oprezna da ne upadnem u "igru optuživanja", jer u svim velikim organizacijama, posebno akademskima, vrlo je lako naći grešku u administraciji ili pojedinačnoj osobi. Ja to vidim kao savršenu priliku za razvoj mog osobnog karaktera i time za posvećivanje, nastojeći da zadovoljim moga Boga-Oca sve više i više i trudeći se da se angažiram u svim tim situacijama kroz njegove oči. Ja sam također odgovorna za tim studenata koju su zaduženi za nadgledanje i posuđivanje u mojoj knjižnici. Trudim se angažirati ih, trenirati ih i paziti na kvalitetu posla koji im je povjeren.

U pauzi za ručak

Svi ti kontakti i odnosi mogu se konstantno produbljivati, mnogi od njih razvijaju se u pravo prijateljstvo. Tada naši razgovori nisu ograničeni samo na profesionalne teme, nego uključuju i osobne brige. Na primjer, pomoći kolegici kojoj je bilo teško odgovoriti na kćerina pitanja u vezi vjere, Crkve, itd., tako što sam joj predložila da bi mogli čitati Kompendij Katekizma Katoličke crkve zajedno, i komentirati ga. Proteklih nekoliko mjeseci iskoristile smo prednost što radimo na istom mjestu da bismo zajedno otišle na pauzu za ručak koja je često završavala sa kratkom molitvom u Sveučilišnoj kapelici. I tako, malo po malo, ona se približila Bogu.

Svaki dan, moj posao i ljudi koje tamo srećem imaju svoje mjesto u svetoj Misi. Pored sebedarja Kristu, stavljam pred njega sve dnevne događaje i molim za nakane svake osobe, dok zahvaljujem Gospodinu što mi je dao da upoznam ovaj predivan put Opusa Dei.