Vjerni čovjek

Alvaro del Portillo, prvi nasljednik svetog Josemarije na čelu Opusa Dei, rođen je 11.ožujka 1914. „Dobar i vjerni sluga“ – riječi su Isusa Krista iz Evanđelja kojima je Papa Ivan Pavao II nazvao biskupa Alvara del Portilla .

Alvaro del Portillo, prvi nasljednik svetog Josemarije na čelu Opusa Dei, rođen je 11.ožujka 1914. „Dobar i vjerni sluga“ – riječi su Isusa Krista iz Evanđelja kojima je Papa Ivan Pavao II nazvao biskupa Alvara del Portilla.

Biskup Javier Echevarria kaže: U telegramu koji mi je Ivan Pavao II poslao prije deset godina primivši vijest o nenadanom odlasku biskupa Alvara del Portilla, Papa je mom prethodniku pripisao Isusove riječi iz Evanđelja: „dobri i vjerni sluga“. Sa zahvalnošću Bogu, Sveti se Otac sjetio „marljivog života don Alvara kao svećenika i biskupa, njegovog neprestanog primjera hrabrosti i povjerenja u božansku providnost, njegove vjernosti Petrovoj Stolici i njegove velikodušne službe Crkvi.“

Nekoliko dana prije nego što je pozvan k Bogu, biskup del Portillo govorio je o ovoj krjeposti. Bio je na hodočašću u Svetoj Zemlji gdje je s velikom pobožnosti pratio Isusove korake. Među brojnim razglednicama koje je odande poslao različitim osobama bila je i jedna adresirana za mons. Stanislawa Dziwisza, tajnika Ivana Pavla II. Čitajući je danas dobiva posebno značenje za nas. Citirat ću je uz izričito dopuštenje primatelja ove razglednice.

Don Alvaro je napisao: Moj cijenjeni prijatelju: na ovim svetim mjestima molio sam se – molili smo se – jako mnogo za vas, vir fidelis, sa zahtjevom da Svetom Ocu prenesete našu želju da budemo fideles usque ad mortem, vjerni do smrti, u službi Crkvi i Svetom Ocu.

Vjernost Bogu na prvom mjestu. Rođen i odgajan u istinskoj kršćanskoj obitelji, don Alvaro je od svojih roditelja naučio ponašati se u potpunom skladu s vjerom koju je primio. Potpuno prirodno, bez pobožnjaštva, uskladio je uobičajene aktivnosti mladića – studiranje, sport, prijateljstvo – s iskrenom i dubokom vjerom. Bog ga je pripremao za njegov susret sa svetim Josemarijom Escrivá koji se dogodio kada je don Alvaro imao dvadeset jednu godinu i koji će dati potpuni smisao njegovom životu.

Otada, uz pomoć milosti, pod izravnim vodstvom Osnivača Opusa Dei, don Alvaro je svom svojom snagom stremio da ispuni zadaću koju mu je providnost namijenila: da od svetog Josemarije nauči duh Opusa Dei, da ga učini središtem svojega života te da ga s nadnaravnom vjernosti prenosi brojnim drugim ljudima.

Zemaljski put don Alvara može se opisati kao neprestani napredak u vjernosti Bogu što znači svakodnevnu borbu za osobno obraćenje. Ovaj smo poziv i mi primili, osobito tijekom liturgijskog razdoblja Korizme. Riječima svetog Josemarije, i uzimajući u obzir riječi mojega prethodnika koje sam gore citirao, možemo se zapitati: „Napredujem li u svojoj vjernosti Kristu, u svojoj želji za svetosti, u velikodušnom apostolatu svakodnevnog života, u uobičajenom poslu među svojim kolegama? Svatko od nas bi, u tišini, trebao odgovoriti na ova pitanja, i uvidjet ćemo da se opet trebamo promijeniti ako želimo da Krist u nama živi, ako želimo da se Isusova slika jasno odražava u našem ponašanju.“ (Sveti Josemaria, Ususret Kristu, br. 58).

Nerazdvojno povezana s njegovom vjernosti prema Bogu bila je njegova vjernost Crkvi i Rimskom Poglavaru. Ovo potvrđuju brojne godine službe Svetoj Stolici, počevši od dolaska u Rim 1946.godine pa sve do njegove smrti. Gotovo pedeset godina, na brojne načine, don Alvaro je davao svu svoju energiju efikasnoj službi Crkvi, Papi i dušama.

Od svojih prvih zadataka u uredima Svete Stolice do svojeg rada na Drugom vatikanskom koncilu i svojih sudjelovanja u biskupskim sinodama, sve su te duge godine u Rimu ispunjene tihim i plodnim služenjem Crkvi i Papi. Nikada nije odbio kada su zatražili njegovu pomoć. Sve je preuzimao s nasmiješenim mirom koji je drugima olakšavao teret.

Njegova je vjernost Crkvi i Rimskom Poglavaru posebno zasjala obnovljenim svjetlom u određenim trenucima. To se osobito vidjelo u trenucima kada je Sveti Otac izrazio želju za novom evangelizacijom koja bi se trebala provesti u zemljama s drevnom kršćanskom tradicijom. Ili kada bi Rimski Poglavar izrazio svoju brigu zbog pitanja mira u različitim dijelovima svijeta.

Nemamo sada ovdje vremena u sve ulaziti. Ali svi se mi sjećamo posebnih djela biskupa del Portilla, gesti potpore i solidarnosti sa Svetim Ocem koje su odraz njegove predanosti i odanosti. Kao što sam prije nekoliko dana spomenuo, na uvodnom sastanku Tribunala Prelature koji se sastao zbog predmeta njegove kanonizacije, don Alvarov put uvijek je bio nadahnut motom kojeg je naučio od svetog Josemarije: da pravi buku trojice dok obavlja posao kojeg bi radili tri tisuće ljudi.

Vidimo ovdje svijetli primjer vjernosti pozivu u ispunjavanju zadataka koje je Bog povjerio jednoj osobi. Don Alvaro uložio je sve svoje ljudske i nadnaravne osobine, a njih je bilo uistinu mnogo, u službi zadaće koju je primio.

Danas, dok se kod oltara sjećamo ovog dobrog i vjernog sluge Božjeg, pozivam vas da se utječete njegovom zagovoru. Naš Gospodin želi da ljudska i kršćanska krjepost vjernosti sja u našem svakodnevnom životu kao što je to bio slučaj kod don Alvara. Ova nam je mogućnost svima dostupna, s Božjom pomoći, ako zaista odlučimo svakodnevno se obraćati u velikim i u malim stvarima jer sve je veliko kada se učini iz ljubavi prema Bogu.

Dakle, nasljedujmo ono što nam sveti Josemaría poručuje u jednoj od svojih propovijedi: „Kada iskreno odlučiš živjeti po vjeri, nadi i ljubavi, ponovna obnova predanja ne znači ponovo uzeti nešto odbačeno. Kada zaista postoji vjera, nada i ljubav, obnova znači ostati u Božjim rukama, usprkos naših osobnih pogrešaka, zabluda i krivnji. To je potvrda naše vjernosti. Obnova našeg predanja znači obnova naše vjernosti u onome što Bog od nas želi: to znači izraziti ljubav djelima.“ (Sveti Josemaria, Ususret Kristu, br. 43)

Povjerimo ove odluke našoj Gospi, Virgo Fidelis, i njezinom zaručniku, svetom Josipu. Po njihovom zagovoru i mi ćemo biti vjerni svojem kršćanskom pozivu. I bit ćemo sretni. Jer sveti nas Josemaría uvjerava da je vjernost sinonim za sreću: sreću u ovom svijetu, u granicama našeg stanja, i potpunu sreću u nebu.

Pročitajte cijeli tekst u Romana - Bulletin of the Prelature of the Holy Cross and Opus Dei

O daljnjim informacijama o biskupu Alvaru del Portillu:bishopalvarodelportillo.wordpress.com