Naš najmlađi sin Indigo rođen je 13. travnja 2008. Zbog komplikacija u trudnoći, hospializirana sam na odjelu intenzivne njege. Jedna od snimki ultrazvuka je pokazivala da naše dijete ima ozbiljne srčane probleme. Znali smo da su šanse 50-50 da će se roditi sa nekim sindromom.

Ostatak trudnoće sjećala sam se riječi svetog Josemarije: Ako upadneš u nevolje, budi siguran da su kušnja Očeve ljubavi koju ti je pripravio Gospodin. (Kovačnica, 815)

Nitko nije želio najbolje za naše dijete više od Boga, čak niti ja kao njegova majka.

Nekoliko sati nakon rođenja, rekli su nam da naš sin ima Downov sindrom (kasnije je to potvrđeno kromosomskim testom)!

Sve molitve, svo preklinjanje za zdravlje našeg djeteta...zar je sve bilo uzalud? Ne! Molitve su nam pomogle radosno prihvatiti dolazak posebnog sina i imati povjerenja u Boga! Sve ih je Bog čuo i kada je Indigu bilo 5 mjeseci preživio je tešku srčanu operaciju. Bog je čuo naše molitve. Danas naš sin ima tri godine i usrećuje nas živeći s nama dan za danom.

Puno sam razmatrala o nečemu što sveti Josemaria kaže u Putu : Prikloniti se Božjoj volji bez pridržaja nužno donosi mir i radost, sreću u križu. Tada čovjek uviđa da je Kristov jaram sladak, a breme njegovo lako. (758)

Sretna sam što sam njegova majka i cijela obitelj je sretna. Moram priznati da otkad je Indigo rođen,osjećam da sam bliže Bogu, živeći s anđelom na zemlji.

Svakim sam danom sve sigurnija da nas Bog vodi za ruku, i ukoliko imamo povjerenja, On nas nikada neće iznevjeriti.