Moj bi život bio beznačajan bez pjevanja. Ta je umjetnost dar koji mi omogućuje davanje jedinstvenog izričaja ljubavi, dobroti, patriotizmu i mojim najdubljim osjećajima na najvišem i najnesebičnijem nivou. Ono u čemu najviše uživam je davanje užitka drugima.

Prije mnogo godina netko mi je poklonio Put, knjigu misli koja pomaže ljudima da pronađu Boga. Pročitala sam: “Moramo biti uvjereni da nam je Bog uvijek blizu. Živimo kao da je On daleko, u nebesima visoko iznad nas, a zaboravljamo da je uvijek uz nas” (267). Te riječi… su me ohrabrile da živim svoju vjeru u svome radu, da se nikada ne zaboravim pomoliti prije izlaska na pozornicu, da razgovaram sa Bogom na ovaj ili onaj način u toku dana; da razumijem da moja vjera nadilazi čisto personalnu sferu.

Moj bi život također bio besmislen i bez moje obitelji, i cijelog niza vrijednosti povezanih s njom. Iako moj posao znači da moram stalno putovati, uvijek sam se trudila naći potreban prostor za osnaživanje ovih vrijednosti: vjernost, zajedništvo i ljubav za moje prijatelje. U tom smislu, riječi Pape Ivana Pavla II u njegovom Apostolskom pismu Novo Millennio Ineunte daju mi puno potpore: “Na taj način dobročinstvo postaje služba u kulturi, politici, ekonomiji i obitelji, tako da temeljni principi o kojima ovisi sudbina ljudi i budućnost civilizacije budu svugdje poštivane.” (51).

Sve to - moj posao i moja obitelj – je nešto što se trudim uzdizati kroz prakticiranje moje vjere, vjere koja pokazuje prema najvećoj nagradi i najvećem mogućem uspjehu: radosti onih koji traže Gospodina.